SIMPOZIJ CITOLOGIJA DOJKE

19.     VIZUALIZACIJA NEPALPABILNIH PROMJENA U DOJCI I CILJANA CITOLOŠKA PUNKCIJA

Kardum-Skelin I¹, Šušterčić D¹, Borovečki A¹, Parigros K¹,  Drinković I², Brkljačić B², Brnić Z², Viđak V², Kos N³

Klinika za unutarnje bolesti i  Zavod za radiologiju KB»Merkur»², Zagreb; Privatna ordinacija za bolesti dojke «Dr Nenad Kos» Velika Gorica³

Zlatni standard u dijagnostici bolesti dojke predstavlja: mamografija, ultrazvuk te ciljana punkcija promjena pod kontrolom ultrazvuka ili stereotaktički vođena punkcija.

Cilj: 1. analizirati način uzimanja materijala (slijepom, ultrazvučno ili stereotaktički vođenom punkcijom; 2. analizirati broj punkcija po pacijentici te 3. izdvojiti zastupljenost malignih lezija manjih od 1 cm ili prisustvo s prisustvom mikrokalcifikata.

Ispitanice i metode: U proteklih pet godina kod 3108 pacijentica učinjeno je 4264 punkcija od strane citologa. U 4009 slučajeva  punkcija je izvršena vođena ultrazvukom, u  51 stereotakstički, a svega u 49 slučajeva slijepo palpacijski. Punkcija je izvršena tankom iglom, a preparati su bojeni po Pappenheimu (MGG).

Rezultati: 1. izvršena je 1,4 punkcija po pacijentici; 2. slijepih punkcija je bilo svega 1,1%; 3. maligna dijagnoza postavljena je u 237 punkcije (7,75%);   4. 17,2%  malignih lezija je bilo manje od 1 cm ili su bili prisutni samo mikrokalcifikati ili se radilo o in situ neoplazmama.

Uvođenjem ciljanih punkcija dojke pod kontrolom ultrazvuka i stereotaktički uz mamograf, moguće je rano i na vrijeme otkriti zloćudno bujanje vrlo sitnih nepalpabilnih lezija  ili pak samo promjena s mikrokalcifikatima.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA DOJKE

20.     PREDNOST I OPRAVDANOST ULTRAZVUČNO VOĐENE CITOLOŠKE PUNKCIJE PALPABILNIH LEZIJA DOJKE

Knežević-Obad A, Dodig D

Klinički zavod za nuklearnu medicinu, Rebro

U dvogodišnjem periodu ultrazvukom su pregledane 2.464 bolesnice. Zbog suspektnih promjena u dojci učinjeno je 917 ultrazvučno vođenih citoloških punkcija. 820 citoloških nalaza je govorilo u prilog benigne lezije dojke koja nije zahtijevala daljnji terapijski postupak.

Fibroadenom je dijagnosticiran kod 50 bolesnica, a karcinom kod njih 47 ( kasnije histološki verificiran ). Od tih lezija 22 su bile palpabilne, te je kod njih učinjena, uz ciljanu citološku punkciju pod kontrolom ultrazvuka i punkcija bez kontrole ultrazvuka. U 6 od njih "slijepom" punkcijom nije dobiven adekvatan materijal za citološku analizu ( maligne stanice nisu nađene ). Prisutna dezmoplazija, nekroza tumora, jaka prokrvljenost, te tumor u cistično promjenjenoj dojci su bili razlozi dobivanja neadekvatnog materijala za citološku analizu.

Svi gore navedeni parametri mogu biti odstranjeni ako citološku punkciju radimo pod kontrolom ultrazvuka, a kod dobro prokrvljenih suspektnih čvorova i uz upotrebu colorDoplera. Takav način dobivanja materijala za citološku analizu osigurava citologiji adekvatno mjesto u dijagnostičkom algoritmu pretrage dojke odnosno povećava osjetljivost i specifičnost same metode.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA DOJKE

21.   CITOMORFOLOGIJA  PUNKTATA  DOJKE  NAKON  ZRAČENJA- VRIJEDNOST I MOGUĆE POGREŠKE.

Mirjana Marković-Glamočak, Dubravka Boban, Mirna Sučić, Šimun Križanac, Sunčica Ries, Koraljka Gjadrov-Kuveždić

Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Zavod za citologiju, KBC Zagreb

Analizirali smo morfološke promjene stanica žljezdanog epitela dojke nakon poštedne operacije karcinoma dojke i zračenja.

Cilj rada bio je utvrditi mogućnosti citološke analize morfloški palpabilnih promjena.

Pratili smo 50 bolesnica nakon operacije i zračenja te analizirali 71 punktat.

U 12 bolesnica učinjena je biopsija i patohistološka verifikacija.

U dva slučaja citološki je dijagnosticiran karcinom što je potvrđeno i patohistološki.

U 3/10 (33.3%) citološki suspektnih punktata dokazan je ponovnom punkcijom recidiv a u 7/10 suspektnih promjena nađene su benigne promjene (2 blage duktalne proliferacije, 2 floridne duktalne proliferacije, 3 adenoze).

Kontrolnom punkcijom u 16 bolesnica promjene su nestale nakon prve kontrole, a u pet nakon druge kontrolne punkcije.

Citodijagnostika je korisna u procjeni i praćenju palpabilnih promjena dojke nakon zračenja, no njezina uloga je ograničena. Citolog mora znati da li je i kada bolesnica bila zračena. Nalaz promijenjenih stanica nakon razdoblja kad tih promjena nije bilo, ukazuje na recidiv bolesti.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA DOJKE

22.   ZNAČAJ TIMSKOG PRISTUPA U DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU BOLESTI DOJKE

Štoos-Veić T, Kaić G, Znidarčić Ž, Borković Z, Kozjak D, Stanec Z, Križanac Š

Klinička bolnica "Dubrava"

Razvoj medicine doveo je do potrebe zajedničkog rada stručnjaka različitih medicinskih struka u rješavanju velikog dijela patoloških stanja. Način takvog zajedničkog rada ovisi dakako o vrsti patološkog procesa, ali rezultati ovise i o odgovarajućoj informiranosti svakoga od sudionika, ne samo u području svoje struke, nego i o ulozi ostalih stručnjaka s kojima surađuje.

Prikaz naše bolesnice s obostranim tumorom dojke pokazuje važnost dobro postavljenog timskog pristupa ovoj problematici.

Iscjedak iz dojke prepoznat je kao važan simptom bolesti dojke. Citološka pretraga dio je početnog dijagnostičkog postupka, kojim se otkriva da je veći dio iscjedaka uzrokovan benignim promjenama dojke. Tek u manjem broju slučajeva u iscjetku se nalaze stanice malignog tumora. Postoje slučajevi u kojih je to i jedini znak malignoma dojke, koji se drugim dijagnostičkim postupcima ne može potvrditi.

U naše bolesnice dijagnostički su postupci izvođeni ciljano da bi se našli obostrani tumori čija je jedina manifestacija bio iscjedak iz dojki sa stanicama malignog tumora. Da nije bilo ustrajne suradnje citologa, radiologa, ultrasoničara, kirurga i patologa, ovaj, sada kirurški izlječivi maligni tumor dojki ne bi bio na vrijeme dokazan.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA DOJKE

23.    ZNAČAJ CITODIJAGNOSTIKE DOJKE U TIMSKOM RADU

Staklenac B, Hihlik-Babić I, Margaretić D, Dmitrović B

Klinička bolnica Osijek, Odjel za kliničku citologij

UVOD:

Citodijagnostika je komplementarna metoda u multidisciplinarnom pristupu bolestima dojke.

CILJ:

Ocjena vrijednosti citodijagnostike usporedbom s mamografskim, UZV i PHD nalazima u 10 bolesnica s čvorovima u dojci.

MATERIJAL I METODE:

U periodu od 1. 1. 1997. do 31. 3. 2000. na Odjelu za citologiju KB Osijek učinjeno je 1591 punkcija dojke, od čega 174 (10,9%) pod kontrolom UZV-a. Materijal je dobiven punkcijom tankom iglom 22 G i špricom od 10 ccm, sušen na zraku i bojan standardnom May – Grünwald Giemsa metodom.

REZULTATI:

Od 1591 učinjene punkcije 660 (41,48%) bilo je neadekvatno, 686 (43,12%) benigno, 113 (7,10%) suspektno i 132 (8,30%) maligno. U 10 su bolesnica uspoređivane spomenute metode. U 4 je nađena podudarnost (bilo da se radilo o benignoj, odnosno malignoj bolesti), dok je u 6 postojalo neslaganje u nekima od njih.

ZAKLJUČAK:

Citodijagnostika je korisna metoda koja ima za cilj reducirati broj nepotrebnih operacijskih zahvata, a otkriti rak u što ranijem stadiju jer je tada preživljenje bolesnica dulje.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA DOJKE

24.     CITOLOŠKI PRIKAZ PATOLOŠKIH PROMJENA DOJKI IZ DESETOGOD. RADA

Gović A

Opća bolnica Šibenik

Retrospektivnom analizom citoloških nalaza prikazani su tipovi patoloških promjena dojke s posebnim osvrtom na dobnu strukturu bolesnica i podudarnost s patohistološkim nalazom.

U promatranom razdoblju pregledano je 400 bolesnica.

Broj pregledanih bolesnica raste s dobi neovisno o nalazu citomorfološke promjene.

U najvećem postotku u svim dobnim skupinama radilo se o benignim promjenama s dominacijom fibrocistične bolest. Zapažanja u radu navode na neophodnost detaljnog pregleda uključujući citološku analizu kod praćenja svih patoloških promjena na dojkama.

POSTER

25.     PRIKAZ  BOLESNICE    S  NON-HODGKINOVIM  LIMFOMOM  I  KARCINOMOM DOJKE

Sučić M¹, Boban D¹, Marković-Glamočak M¹, Ries S¹, Gjadrov-Kuveždić K¹,

Podolski P¹, Metelko-Kovačević J³, Jakić-Razumović J⁴, Hutinec Z⁴, Hlupić LJ⁴,

Budišić Z⁴.

¹Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, ¹Zavod za onkologiju, ³Zavod za hematologiju, ⁴Klinički zavod za patologiju, KBC Zagreb.

Pojavljivanje 2 ili više malignih tumora može biti sinkrono ili metakrono. Istovremena-sinkrona proliferacija dva maligna tumora češća je u nekih nasljednih sindroma. Metakrono-ne-istovremeno pojavljivanje malignih tumora povezuje se sa utjecajem kemoterapije i zračenja koji oštećuju dezoksiribonukleinsku kiselinu stanica (DNA) i uzrokuju imunosupresiju u bolesnika.

            U radu je prikazana bolesnica stara 66 godina u koje je istovremeno dijagnosticiran non-Hodgkinov limfom (NHL) i karcinom dojke. Istovremeno pojavljivanje karcinoma dojke i maligne hematološke bolesti često je u bolesnika s Li-Fraumeni sindromom u kojih se nalazi prirođena mutacija gena p53. 

            Bolesnica  se javila onkologu zbog otekline na vratu lijevo i  čvora u lijevoj dojci. Dijagnostičkom obradom u bolesnice je citološki utvrđen karcinom lijeve dojke. U punktatu lijeve dojke nađene su maligne epitelne stanice koje su imunocitokemijski bile citokeratin pozitivne. Kliničkom obradom prema TNM- klasifikaciji proširenosti bolesti u bolesnice je utvrđen stadij T2NxM0. Citomorfološki nalaz u punktatu čvora na vratu ukazivao je na NHL centroblastno-centrocitnog tipa. Limfomske stanice bile su i LCA (leukocyte common antigen) pozitivne i citokeratin negativne. U bolesnice je patohistološki u čvoru na vratu dijagnosticiran NHL tumorskih stanica porijekla centra folikla. Tumorske stanice su bile LCA  i CD20 pozitivne, te EMA (epithelial membrane antigen), CD30 i citokeratin negativne. Istovjetne limfomske stanice nađene su i u biopsiji koštane srži, te se daljnjom hematološkom obradom u bolesnice utvrđuje NHL stadij IV. U bolesnice je nakon započetog liječenja citostaticima po shemi CHOP došlo do regresije tumora na vratu i po završetku prvog dijela citostatske tearpije planira se kirurško liječenje karcinoma dojke.