SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

26.  EKSTRAMEDULARNI PLAZMOCITOM GLAVE  I  VRATA

Markov-Glavaš D, Simović S, Bumber Ž, Prstačić R

Ekstramedularni plazmocitom ( EMP ) je rijetki   tumor glave i vrata karakteriziran monoklonalnom proliferacijom plazma stanica. Najčešće se javlja u sluznici nosa, nazofarinksa i sinusa. Za dijagnozu EMP potreban je uredan nalaz koštane srži, normalan nalaz serumskih proteina i odsutnost Bence-Jonsovih proteina u urinu, te uredan radiološki nalaz dugih kostiju. Na klinici za otorinolaringologiju Šalata liječeno je 6 pacijenata ( 5 muškaraca i 1 žena ) sa EMP. Kod 4 pacijenta tumor je bio lokaliziran u nosu, nazofarinksu i sinusuma, a u 1 pacijenta u temporalnoj kosti, te kod 1 u parotidi. Životna dob pacijenta bila je između 34 i 58 godina. Kod 4 pacijenata učinjena je preoperativno citološka punkcija, kod svih punkcija koštane srži i rendgen dugih kostiju. Svi pacijenti liječeni su kirurški i zračenjem.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

27.      Citologija ameloblastoma

Trutin Ostović K, Ožegović M, Virag M

Klinička bolnica "Dubrava"

Ameloblastom je vrlo rijedak epitelni tumor odontogenog porijekla. Željeli smo ukazati na citomorfološke kriterije tog tumora, kao i na dijagnostičke poteškoće.

U razdoblju od 1995. do 2000. godine na našem odjelu je postavljena citološka dijagnoza ameloblastoma u tri pacijenta (dvije žene i jedan muškarac), što je i histološki potvrđeno. U sva tri pacijenta tumor se javio u mandibuli. No, klinički tijek je različit, što ukazuje na različito biološko ponašanje ameloblastoma. Citološki razmazi su hipercelularni i prisutna su dva ili tri tipa stanica: nakupine malih hiperkormatskih bazalnih stanica, pojedinačne poligonalne stanice s obilnom citoplazmom i okruglom jezgrom, te rijetke vretenaste mezenhimalne stanice s izduženom jezgrom.

Citologija ima vrlo važnu ulogu u postavljanju dijagnoze ameloblastoma.  i praćenju liječenja pacijenata.  Dijagnostički problem mogu predstavljati ameloblastomi s izraženom polimorfijom.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

28.     CITODIJAGNOSTIKA PUNKTATA ŠTITNJAČE POD KONTROLOM ULTRAZVUKA

Pauzar B, Dmitrović B,Karner I

KB Osijek, Odjel za kliničku citologiju

Analizirani su citološki razmazi punktata štitnjače 200 bolesnika punktiranih pod kontrolom ultrazvuka u razdoblju od 15. 07. 1997. od 1. 03. 2000. godine koji su imali i patohistološku dijagnozu.

         Citološku dijagnozu papilarnog karcinoma imalo je 25 ( 12,5% ) bolesnika, suspektnog papilarnog karcinoma ili suspektnog papilarnog bujanja 8 ( 4% ) bolesnika, folikularnog tumora 16 ( 8% ), suspektnog folikularnog tumora 2 ( 1% )  bolesnika, Hürthleovog tumora 8 ( 4% ), medularnog karcinoma 3 ( 1,5% ), Non – Hodgkinovog limfoma 3 ( 1,5% ) te slabo diferenciranog karcinoma 4 ( 2% ) bolesnika. Ostale dijagnoze ( cista, koloidna cista, hemoraška cista, Hashimotov tireoiditis, opis posrednih znakova hipertiroze ) su postavljene u 92 ( 46% ) bolesnika. Nalaz tkiva štitnjače te neadekvatan materijal bio je u 39 bolesnika ( 19,5% ).

         Rezultati su uspoređeni s rezultatima analize bolesnika oboljelih od karcinoma štitnjače liječenih u Kliničkoj bolnici Osijek u tridesetogodišnjem razdoblju, kada su punkcije rađene bez kontrole ultrazvuka.

         Prikazan je miješani medularno – papilarni karcinom štitnjače, karcinom paratireoideje citološki i histološki – intraoperacijski dijagnosticiran kao folikularni tumor, jedanaest godina stara pacijentica kojoj je dijagnosticiran metastatski papilarni karcinom štitnjače u više limfnih čvorova na vratu, te tri bolesnice sa primarnim Non – Hodgkinovim limfomom štitnjače u dvomjesečnom razdoblju.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

29.   CITODIJAGNOSTIKA LIMFOMA U ŠTITNJAČI

Ćurić-Jurić S, Maričević I, Šokčević M, Vasilj A, Žokvić E, Stančić V, Koprčina M, Gaćina P

KB " Sestre milosrdnice"

Limfomi u štitnoj žlijezdi se rijetko dijagnosticiraju. Njihova učestalost među malignim tumorima štitnjače, prema podacima iz literature, varira od 0.6 - 5%. Napretkom imunologije i molekularne biologije prepoznati su kao poseban entitet i izdvojeni iz ranije grupe anaplastičnih karcinoma malih stanica. Većina limfoma štitnjače su B-stanični limfomi visokog stupnja malignosti, dok se dio limfoma niskog stupnja malignosti u novije vrijeme klasificira u MALT-ome.

U desetogodišnjem smo razdoblju citološkom punkcijom čvorova štitnjače postavili dijagnozu limfoma u devet bolesnika. Među bolesnicima je bilo sedam žena i dva muškarca u dobi od 21 do 86 godina. U jednog bolesnika nalaz je govorio u prilog M. Hodgkin, šest ih je bilo s HNL visokog stupnja malignosti, dok je dvoje bolesnika imalo NHL niskog stupnja. U jednom slučaju došlo je do transformacije NHL niskog stupnja u visoki. Punkcijom koštane srži koja je učinjena u pet bolesnika nije nađena infiltracija koštane srži limfomskim stanicama. Dvoje bolesnika je uz limfom imalo i dijagnozu drugog malignog ( epitelnog ) tumora izvan štitnjače. Sedam bolesnika je operirano, a patohistološka pretraga je potvrdila citološku dijagnozu. Od devet bolesnika šest je umrlo u razdoblju od 15 dana do 20 mjeseci nakon postavljanja dijagnoze. Citološka dijagnostika malignih limfoma štitnjače pokazala se korisnom metodom u dijagnostici i kliničkom praćenju bolesnika.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

30.      MIJEŠANI MEDULARNO – PAPILARNI KARCINOM ŠTITNJAČE  - prikaz slučaja

Pauzar B¹, Šeparović V², Blažičević V¹, Karner I¹

¹KB Osijek, Odjel za kliničku citologiju, ²Klinika za tumore, Zagreb

Istovremena pojava tumora štitnjače porijekla folikularnog epitela i parafolikularnih – C stanica u literaturi se opisuje rijetko.

           Prikazan je slučaj 45. – godišnje bolesnice koja se dvije godine liječi zbog Hashimotovog tireoiditisa, sa čvorićem veličine lješnjaka u desnom režnju štitnjače koji se ne izdvaja na ultrazvuku. Učini se ciljana citološka punkcija  iz oba režnja štitnjače i postavi dijagnoza medularnog karcinoma desnog režnja štitnjače te Hashimotovog tireoiditisa u lijevom režnju. Prvobitna histološka dijagnoza govori za papilarni karcinom desnog režnja i   Hashimotov tireoiditis. Naknadno pristižu izrazito visoke vrijednosti kalcitonina te se učini revizija patohistološkog nalaza i imunohistokemijsko bojanje. Budući da tumorske stanice pokazuju pozitivnu reakciju i na tireoglobulin i na kalcitonin, postavi se dijagnoza miješanog medularno – papilarnog tumora.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

31.       MUKOEPIDERMOIDNI   KARCINOM  S PRIMARNOM LOKALIZACIJOM U ŠTITNJAČI

Bence-Žigman Z, Knežević Obad A, Serveti Seiwerh R, Krušlin B

Klinički zavod za nuklearnu medicinu Rebro

U literaturi opisano je nekoliko slučajeva primarnih mukoepidermoidnih karcinoma ( MEC ) štitnjače. Pretpostavlja se da je MEC u štitnjači nastaje iz CSN ( solid cell nests ) koja se mogu naći u štitnjači, a vjerojatno su ultimobabrahijalni rudimenti  ili porijekla tireoglosalnog kanala. Prikazujemo slučaj MEC s primarnom lokalizacijom u štitnjači. 35-godišnji muškarac primjetio je čvor na vratu krajem 97.g. koji se naglo povećavao. UZV nalaz upućivao je na hipoehogeni čvor veličine 5x4 cm u lijevom režnju, scintigrafski "hladan", a citološki nalaz upućivao je slabo diferencirani karcinom. U 1.mj.98. učinjena je totalna tireoidektomija, a PHD upućivala je na MEC štitnjače. U 2.mj.98. nađeno je intenzivno nakupljanje ¹³¹J, ali bolesnik nije primio radiojodnu terapiju. Na UZV pregledu nađen je čvor veličine 6x7 cm u donjoj trećini vrata, lijevo, iza m.SCM, te u srednjoj trećini vrat, desno iza mSCM čvor veličine 3x1,5 cm, a citološki nalaz upućivao je na MEC. Preporučen je operativni zahvat na koji bolesnik nije odmah pristao, te je tek u 7.mj.98. učinjena radikalna lijevostrana disekcija vrata. U disektatu u 25 limfnih čvorova nađen je MEC. U 8.mj.98. na CT nađen je opsežni tumorski proces koji se protezao od visine larinksa, retrotrahealno u područje medijastinuma i sužavao traheju te se odustalo od ponovnog operativnog zahvata. U 10.mj.98. provedena je iradijacija vrata i primio je ukupno 6000 cGy. U tijeku zračenja učinjena je traheostoma i postavljena kanila. Došlo je do parcijalne regresije tumora, ali je već u 1.mj.99. došlo do progresije tumora, te je bolesnik upućen na scintigrafiju s ¹³¹J i tada smo se s bolesnikom prvi put sreli u Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu Rebro. Učinjen je scintigram s 5 mCi ¹³¹J, nađeno je intenzivno nakupljanje u tumoroznim tvorbama na vratu. U 4.mj.99. bolesnik je primio terapijsku dozu 200 mCi ¹³¹J i.v. Došlo je do parcijalne regresije tumora, te do ponovne progresije u 10.mj.99. Nađene su multiple i opsežne metastaze u kostima i plućima te se od ponovne radijodne terapije odustalo. Provedena je palijativna radijacija torakalne i lumbalne kralježnice i zdjelice. Nakon toga bolesnik se nije javio na slijedeću kontrolu.

Zaključak: MEC s primarnom lokalizacijom u štitnjači izrazito su rijetki, nema dovoljno iskustva u liječenju takvih bolesnika, a ovaj slučaj ukazuje na izrazito agresivni tip tumora.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

32. RIEDLOVA STRUMA - ULTRAZVUČNA I CITOLOŠKA PREZENTACIJA BOLESTI

Knežević-Obad A, Bence-Žigman Z, Šeparović V

Klinički zavod za nuklearnu medicinu, Rebro, Kišpatićeva 12, 10 000 Zagreb

Riedlova struma ili invazivni fibrozni tiroiditis je vrlo rijetka kronična upala štitnjače. Ranije je smatrana varijantom kroničnog limfocitnog tiroiditisa, a danas prevladava mišljenje da je Riedlova struma jedna od lokalizacija muliple fibroze.

U 25-godišnjem periodu na Zavodu za Nuklearnu medicinu KBC "Rebro" dijagnosticiran je samo jedan slučaj Riedlove strume.

Kod naše bolesnice je u 50-toj godini života (1983. god.) zbog promuklosti i pečenja u grlu učinjena obrada štitnjače te postavljena dijagnoza limfomatozne strume uz prisutnu hipotireozu te je uvedena substitucijska terapija koju bolesnica samovoljno prekida 1991. godine. 1993. god. javlja se na našu kliniku sa povišenom sedimentacijom eritrocita, temperaturom, bolovima u vratu te povišenim TSH - 118mIJ/l i povišenim titrom TAA.

Ultrazvučna slika: zadebljana i izrazito tvrda štitnjača, nekompresibilna, neravnih vanjskih kontura, nehomogeno raspoređenih eho odjeka, hipoehogena u odnosu na normalno tkivo štitnjače. Citološka slika punktata oba režnja ukazivala je na kasnu fazu SBT-a.

Usprkos adekvatne terapije štitnjača i dalje povećava volumen te komprimira i suzuje traheju s posljedičnim stridorom. Ponovnom citološkom punkcijom postavlja se dijagnoza Riedlove sturme, te se bolesnica upućuje na operatvni zahvat. Učinjena je parcijalna resekcija oba režnja i istmektomija. Dvije godine nakon zahvata bolesnica razvija i hipoparatiroidizam.

Uz specifičnu citološku sliku, već i ranije opisivanu, u ovom radu prvi put su prikazane i ultrazvučne karakteristike Riedlove strume. Uz hipoehogeni prikaz i nehomogenu raspodjelu eho odjeka te neravne vanjske konture od ostalih difuznih bolesti razlikuje se nekompresibilnošću žlijezde, daljnim trendom rasta usprkos adekvatne substitucijske terapije te kompresijom traheje.

SIMPOZIJ CITOLOGIJA GLAVE I VRATA

33.   KORELACIJA CITOLOŠKOG NALAZA I PTH U PUNKTATU PARATIREOIDNE ŽLIJEZDE

Tomić-Brzac H, Halbauer M, Knežević-Obad A, Dodig D

Klinički zavod za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja, KBC Rebro

U radu se prikazujeu rezultati ciljane citološke punkcije pod kontrolom ultrazvuka ehografski suspektne paratireoidne žlijezde ( PTŽ ) i uspoređuju nalazi citološke analize s vrijednostima parathormona ( PTH ) u istom punktatu.

Obrađeno je 58 bolesnika, 36 primarnim i 22 sa sekundarnim hiperparatireoidizmom ( HPT ), srednje dobi 48 godina, od toga 35 žena i 23 muškarca, u kojih su učinjene 83 ciljane citološke punkcije. Citološki razmazi bojani su metodom po Pappenheimu ( May-Grünwald-Giemsa ) i po Grimelius-ovoj metodi. Za određeni PTH u punktatu aspirirani materijal razrjeđivan je s 1 ml fiziološke otopine, a zatim je određena koncentracija PTH standardnom radioimunološkom metodom, na isti način kao i u serumu.

Adekvatan materijal za citološku analizu dobiven je u 72 punktata ( 86,7% ). Citološki nalaz tkiva PTŽ nađen je u 57 punktata, lažno negativan nalaz u 6 punktata, lažno pozitivan citološki nalaz bio je u 2 punktata. Točno negativan nalaz citološke analize bio je u 5 punktata, a točno negativan nalaz PTH dobiven je u 8 punktata, kada se nije radilo o paratireoidnoj žlijezdi.

Određivanje PTH u punktatu ima visoku osjetljivost ( 96% ) i specifičnost ( 100% ), dok metoda citološke analize pokazuje visoku osjetljivost ( 90,7% ) te nešto nižu specifičnost (71,4% ).

Određivanje PTH u punktatu je visoko specifična metoda, a nalaz može biti pozitivan i kada se citološki ne dobije stanični materijal, te se preporuča   uvijek primjeniti je uvijek kod sumnje na paratireoidnu žlijezdu.

POSTER

34.  AMELANOTIČNI MELANOM - DIJAGNOSTIČKI PROBLEM

Šušterčić D,¹ Kardum-Skelin I,¹ Borovečki A,¹ Planinc-Peraica A,¹ Vrhovac R,¹ Kardum MM,² Munitić A,² Rak ,² Nosso D,² Bačić S,³ Jakšić B¹

Klinika za unutarnje bolesti KB "Merkur", Zavod za kliničku kemiju KB "Merkur", Odjel za uho,grlo,nos  KB "Merkur", Zagreb

Bolesnik star 18 godina dolazi ambulantno zbog povećanog čvora na vratu u veljači 1999. godine. Citološkom punkcijom postavi se dijagnoza slabo diferenciranog tumora i preporuči imunocitokemijska tipizacija. Ostali klinički i laboratorijski nalazi nisu pokazivali odstupanja od normale.

Pacijent se hospitalizira, učini se imunofenotipizacija na protočnom citometru te nađu stanice koje nisu limfoidnog podrijetla. Patohistološki nalaz ekstirpiranog dijela čvora nije pokazivao elemente za neoplastični proces. Nakon mjesec dana dolazi do lokanog recidiva na istom mjestu. Citološkom i opsežnom imunocitokemijskom obradom nađu se slabo diferencirane stanice pozitivne na HMB 45, S-100 i vimentin, a negativne na sve limoidne biljege (CD 45, CD 20, CD 3 I CD 30) te se postavi dijagnoza amelanotičnog melanoma.

Većina malignih melanoma je pigmentirana. Međutim dijagnoza primarnog ili metastatskog amelanotičnog melanoma predstavlja veliki problem za citologa i patohistologa obzirom na različite morfološke entitete. Dva nespecifična antitijela S 100 protein i HMB 45 te vimentin kao i negativna reakcija na citokeratin i limfoidne markere mogu pomoći u odvajanju od tumora drugog biološkog podrijetla. No situacija nije jednostavna budući maligni melanociti mogu pokazivati različiti stupanj imunoreaktivnosti i s NSE, nekim citokeratinima i CEA. S druge strane nemelanotične stanice kao Schwannove  stanice i C stanice štitnjače, primitivne neuroektodermalne stanice kao meduloblasti mogu također sintetizirati melanin.

Opsežna imunocitokemijska obrada, uz ultrastrukturalnu elektronskomikroskopsku analizu, jedini je izlaz u dvojbenim slučajevima.

POSTER

35.     FOLLICULAR ADENOMA OF THE THYROID: REVIEW OF CYTOMORPHOLOGIC FEATURES IN 113 CASES

Mateša N, Tabain I, Kusić Z

KB " Sestre milosrdnice "

Fine needle aspiration biopsy (FNAB) samples from 113 patienta with subsequent histopathology diagnosis of follicular adenoma of the thyroid formed the basis of this study. Routine percutaneous USG-guided fine needle aspiration biopsy (FNAB) was performed using a 23-gauge needle and May-Grünwald-Giemsa-stained smears found to have optimum cellular material at review were subjected to detailed cytologic assessment. The age of the patients ranged from 15 to 75 years, with median of 44. Male:female ratio was 19:94. The cytomorphologic features for cytologic assessment included: cellularity, colloid content, acinar formation, honeycomb pattern, syncycial pattern, single cells, nuclear grooves, nuclear enllargement, nuclear pleomorphism, nucleoli, marginal vacuoles, Hiürthle cells and macrophages.