PLENARNO PREDAVANJE

36.   INTRAEPITELNE  LEZIJE  VRATA  MATERNICE

Silvana   Audy-Jurković

Klinika za ženske bolesti i porode KBC i Medicinskog fakulteta Zagreb

U Hrvatskoj se od 1993.g. primjenjuje klasifikacija citoloških nalaza vrata maternice “Zagreb 1990” (Audy, Singer, Pajtler, Dražančić, Grizelj) koja predstavlja modifikaciju “The Bethesda System 1988” (TBS). Ključna razlika odnosi se na srednje tešku displaziju za koju je u “Zagreb 1990” kliničaru ostavljena mogućnost konzervativnog ili aktivnog pristupa.

Prema ocjeni dijagnostičke točnosti diferencijalne citološke dijagnoze skvamoznih intraepitelnih lezija (SIL)  visoko pouzdana je dijagnoza CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija) III (88%), a kod glandularnih intraepitelnih lezija (GIL) podudarnost s histološkom dijagnozom je veća za težinu lezije (86%), nego vrstu epitela (55% kod glandularnih lezija i 44% kod glandularno-skvamoznih ). U diferencijalnoj citodijagnostici lezija vrata maternice ASCUS  i  AGCUS (atipične skvamozne odnosno glandularne stanice neodređenog značenja),  skupine koje je uveo TBS,  predstavljaju poseban problem zbog nepreciznih kriterija, niske reproducibilnosti i često previsoke prevalencije, te visokog postotka neprepoznatih  intraepitelnih ali i invazivnih lezija. Taj problem je prisutan i u nas,  no navedenome treba pridodati i različitost poimanja skupina ASCUS, AGCUS (TBS) i Abnormalne stanice neodređenog značenja (“Zagreb 1990”),  što je potrebno ujednačiti.

U daljnjem dijagnostičkom postupniku uobičajen je kolposkopski pregled, a kod adenokarcinoma in situ i klasična konizacija. U novije vrijeme preporuča se kao nadopuna citološkom nalazu CIN I, II, ASCUS pa i AGCUS najčešće HPV DNK tipizacija.

U liječenju danas se većinom koriste ekscizijske i destruktivne metode, a testira se primjena imunoterapije, no u slijedećem stoljeću najviše se očekuje od profilaktičkog cjepiva.

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

37.      PREVENTION OF CERVICAL CANCER BY ORGANIZED SCREENING IN FINLAND.

^1,2Kari J. Syrjänen, M.D., Ph.D., FIAC

¹MediCity Research Laboratory, Faculty of Medicine, University of Turku, Finland; ²International Cytopathology Services, ICS Ltd, UK.

The organized national mass-screening for crvical cancer in Finland has been implemented since the early 1960's, when this disease in our country was the third most frequent malignancy in women (with the incidence of 16/105). The Finnish programme is a collaboration between the National Board of Health, municipal health authorities, and the Finnish Cancer Society, fulfilling the UICC definfion for an organized screening programme. The programme is based on routine PAP smears taken according to standard procedures. The slides are screened by well trained cytotechnologists (majority of whom with the IAC certificate), and the abnormal findings are controlled by cytopathok~gists. Age groups from 30 to 60 years are screened at 5-year intervals.

In the country with a population of 5 million, around 150.000 women are smeared every year as a part of this organized screening programme. The nation-wide attendance rate has been constantly around 75% of the women invited. Reliable age-adjusted incidence and mortality rates of cervical cancer (and carcinoma in situ CIS) are available in the Finnish Cancer Registry since 1953. The reduction in the incidence of invasive cervical cancer due to the screening has been about 60-70%, being most pronounced (80%) in women aged 35 to 50 years. Parallel changes have been observed in cancer mortality as well. By the early 1990's, the annual incidence of invasive cervical cancr in Finland reached the level of 2.7/105 women, being the lowest in the whole world. Since 1992, however, a minor increase in these figures has been observed, the reasons of which are not clear yet.

A few years ago, the Finnish Cancer Society made a comprehensive approach to evaluate the quality of this mass-screening programme, run by its 11 cytopathology laboratories (Quality Assuranoe Project). The targets were the 148.147 annual PAP smears taken during the normal massscreening programme, of which 11.641 (7.9%) samples were subjected to rescreening. Of the smears originally classified normal (Papanicolaou Class I), 19 cases were reclassified as Class II+ and 8 cases into Class III. On histopathological confirmation, however, significant histology was found in few cases only, as follows; 6 cases of CIN I, i of CIN II, and 3 CIN III lesions. This resulted in the incredibly low false-negative rate of 0.12%. Not a single case of invasive cancer was detected. As a part of this programme, a number of other QA issues were also rernrded as discussed in detail.

According to the Finnish experience, improving the attendance, the quality of the smear and the validity of the cytological diagnosis are likely to cause a reduction in the risk of cervical cancer more than increasing the frequency of screening and by starting the screening at very young ages. Clearly, cervical cancer is a preventable disease, and the only effective means to do accomplish this is based on an organized screening programme with a high coverage.

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

38.     CITOLOGIJA  UZROČNIKA  SPOLNO  PRENOSIVIH  BOLESTI  U  ADOLESCENTICA  I   MLADIH  ŽENA  U  TRI  RAZDOBLJA

V. Mahovlić, S. Audy-Jurković, A. Ovanin-Rakić

Klinika za ženske bolesti i porode KBC i Medicinskog fakulteta Zagreb

CILJ: Utvrditi učestalost citološki identificiranih uzročnika spolno prenosivih bolesti u vaginalno-cervikalno-endocervikalnim (VCE) razmazima u populaciji adolescentica (14-19g.) i mladih  žena (20-25g.) u tri razdoblja.

PACIJENTICE I METODE: U Zavodu za ginekološku citologiju Klinike za ženske bolesti i porode Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, analizirani su u 20000, 6984 te 6089 adolescentica i mladih žena kroz tri razdoblja (A,B,C), VCE obrisci obojeni standardnom metodom po Papanicolaou, s obzirom na citološki dijagnosticirane uzročnike spolno prenosivih bolesti. Za testiranje razlika među grupama primjenjen je c²-test, statistička značajnost je ocijenjena na razini p=0,05.

REZULTATI: Učestalost citološki dijagnosticiranih mikroorganizama raste u odnosu na promatrano razdoblje (A®B®C), kako za cijelu skupinu, tako i zasebno za adolescentice i za mlade žene (p<0,05). To se prvenstveno odnosi na učestalost HPV i gljivične infekcije (p<0,05), dok učestalost Gardnerellae vaginalis i Trichomonas vaginalisa (TV) pokazuje tendenciju pada (A¬B¬C). HPV i TV se češće citološki identificiraju kod adolescentica nego kod mladih žena A-razdoblja (p<0,05), dok su u kasnijim periodima (B i C) podjednako zastupljeni uzročnici spolno prenosivih bolesti u obje dobne skupine (p>0,05), izuzev TV (C-period) koji je također češće dijagnosticiran kod adolescentica (p<0,05).

 Učestalost abnormalnih citoloških nalaza raste s promatranim razdobljem (A-5,2%®B-10,9%®C-14,9%), kako kod adolescentica (A-6,0%®B-9,7%®C-13,2%), tako i kod mladih žena (A-5,1%®B-11,0%®C-14,5%) uz citološki najčešće dijagnosticiranu HPV infekciju, osobito u C razdoblju (55,1%; p<0,05).

ZAKLJUČAK: Spolno aktivne adolescentice svakako valja uključiti u ginekološki nadzor koji obuhvaća, uz cervikalni screening program na karcinom i njegove predstadije, i liječenje infekcije te sprečavanje njezinih daljnjih komplikacija

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

39.           CITOLOŠKO PRAĆENJE POSLIJE BIOPSIJA I KONIZACIJA

Škopljanac – Mačina L, Ovanin – Rakić A, Audy – Jurković S, Barišić A.

Klinika za ženske bolesti i porode KBC i Medicinskog fakulteta Zagreb

Cilj rada je ocijeniti primjerenost citološkog praćenja pacijentica poslije biopsije i/ili konizacije, te ishod praćenja u odnosu na abnormalni citološki nalaz prije kirurškog zahvata.

U 169 ispitanica, u kojih je tijekom 1996. godine učinjena biopsija i/ili konizacija, retrospektivno smo analizirali citološko praćenje do kraja 1999.godine.

Biopsija je učinjena u 74 ispitanice, konizacija u 28 ispitanica, a biopsija i potom konizacija u 67 ispitanica.

Iz citološkog praćenja je izgubljeno 37 (21,9 %) ispitanica, a  jedan ili više citoloških nalaza imale su 132 (78,1 %) ispitanice. Ispitanice smo svrstali prema duljini praćenja: do 6 mjeseci 43 (32,6 %) ispitanice, od 6 mjeseci do 1 godine 22 (16,7 %) ispitanice, od 1 do 2 godine 30 (22,7 %) ispitanica, od 2 do 3 godine također 30 (22,7 %) ispitanica, te više od 3 godine 7 (5,3 %) ispitanica.

Ishod praćenja ocijenili smo kao negativizaciju ili perzistenciju abnormalnog citološkog nalaza. Kriterij za negativizaciju bila su 3 uzastopna negativna citološka nalaza, a za perzistenciju najmanje 1 abnormalni citološki nalaz. Ishod smo mogli ocijeniti u 84 (63,6 %) ispitanica, a u ostalih 48 (36,4 %) ispitanica našli smo samo 1 ili 2 uzastopna negativna citološka nalaza, što je nedovoljno za ocjenu ishoda praćenja.

Poslije biopsije bilo je praćeno i ocijenjeno 57 ispitanica. Samo 1 (1,8 %) ispitanica je ispunila kriterij za negativizaciju, a ostalih 56 (98,2 %) su imale perzistenciju abnormalnog citološkog nalaza. Poslije konizacije bilo je praćeno i ocijenjeno 46 ispitanica. Negativizacija je nađena u 31 (67,4 %) ispitanice, a perzistencija u 15 (32,6 %) ispitanica.

Smatramo da praćenje poslije biopsije i/ili konizacije nije primjereno i da ga treba znatno poboljšati. Također treba unaprijediti i evidenciju o citološkom praćenju primjenom elektroničke obrade podataka i povezivanjem laboratorija u centralnu bazu podataka.  

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

40.    CITOLOŠKO PRAĆENJE BOLESNICA NAKON DIJATERMIJSKE KONIZACUJE (LETZ )

Vukosavić-Cimić B, Grubišić G, Pirkić A, Vignjević D, Matković-Bilin M

Klinika za ženske bolesti i porode, KB " Sestre milosrdnice ", Zagreb

OBRAZLOŽENJE I SVRHA RADA: U razdoblju od 1995.-2000. g. u Klinici za ženske  bolesti i porodnišivo Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" citološki smo pratili 159 bolesnica od ukupno 248 kod kojih je izvršena dijatermijska konizacija.

BOLESNICE I METODE: Primjenom suvremene citološke klasifikacije cerviksa bolesnice su razvrstane u dvije skupine. U prvoj su one s normalnim citološkim nalazom nakon zahvata (N-130-8l,80%), a u drugoj s abnormalnim nalazom (N-29-18,20%).

U obje skupine proučava se i zahvaćenost rubova i vrha konusa koagulacijskom nekrozom i kontrolni citološki nalaz po zahvatu.

REZULTATI: U skupini bez citološloih abnormalnosti nakon LETZ, PHD je bio: Cervicitis 5 (3,80%), CIN I 16 (12,30%), CIN II 46 (35,30%), CIN III 62 (47,69%), MIC 1 (0,76%), a u skupini s citološkom abnormalnošću: Cervicitis 1 (3,45%), CIN I 1(3,45%), CIN II 9 (31,00%) i CIN III 18 (62,00%). Što se tiče zahvaćenosti rubova dijatermijskog konusa koagulacijskom nekrozom od 60 bolesnica u 43 (71,70%) je citološki nalaz nakon zahvata bio uredan, a u 17 (28,30%) abnormalan. U skupini od 43 žene s normalnim citološkim nalazom nakon zahvata PHD je bio CIN I u jedne bolesnice (2,32%), CIN II u 12 (27,90%), a CIN III u 30 (69,76%), dok je u skupini od 17 žena s abnormalnim citološkim nalazom CIN I nađen u jedne bolesnice (5,80%), CIN II u 4 bolesnice (23,50%), a CIN III u 12 (70,50%).

ZAKLJUČAK: Na temelju broja citoloških kontrola i uvida u navedene odnose želimo ukazati na važnost striktnog poštivanja predoperacijske obrade, preciznog pristupa zahvatu pod kontrolom kolposkopa, te pravog vremena za prvu citološku kontrolu nakon zahvata. Dijatermijska konizacija je tehnički lako izvodljiva, stoga treba izbjeći napast nekritične primjene. Zahvat ima svoje mjesto i značaj u liječenju skvamoznih intraepitelnih lezija visokog stupnja u mladih nulipara i mladih rotkinja.

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

41.     FACTORS PREDICTING DISEASE OUTCOME IN ADENOCARCINOMA OF THE UTERINE CERVIX

Mojca Erzen, M.D., Ph.D., MIAC

Dept.of Obstetrics and Gynecology, SIZE Diagnostic Centre of Gynecological Cytopathology, Ljubljana, Slovenia

OBJECT OF THE STUDY. Adenocarcinomas (ACs) and adenosquamous carcinomas (ASC) of the uterine cervix were analysed for the determinants of disease progression.

MATERIALS, METHODS. A series of 94 women with cervicsl ACs diagnosed at our Department during 1995-1999 and subsequently followed-up for a mean of 26,4 (SD 14,8) months were analysed for the clinical data, screening histories, colposcopy, as well as tumour histology, stage of the disease, treatment and disease outcome. Of the 24 patients, a total of 72 cytological smears collected upon screening, 1-6 years prior to diagnosis, were reexamined and analysed for the sampling-, screening- and interpretation errors. The mean age of the patients was 44.2 years (range 24 - 81 years), the peak incidence rate (32%) being in the age group of 30 - 41 years. For statistical calculations, univariate and multivariate analysis were made using SPSS.

RESULTS. Symptoms: vaginal bleeding and discharge was present in 37 patients (39.4%), whereas fifty-seven (60.6%) patients were completely asymptomatic. Screening history. Fifty (53.2%) patients were regularly screened at 1-2 year intervals. In 6 cases, the PAP test was performed at 3 to 4 year intervals, while 8 patients had their last smear 5 to 10 years before the detection of AC. No screening history was available for 28 (29.8%) women. Interpretation errors were established in 17 (23.6%) and sampling errors in 6 (8.3%) of the 72 reviewed smears. Colposcopy. On clinical examination, 55 patients (58.5%) had visible lesions, including exophytic tumour, ulcer, ATZ, polyp or diffusely enlarged cervix. Importantly, no gross cervical lesions were visible in 28 (29.8%) women, 11 of them after conisation. FIGO stage: Adenocarcinoma in situ (AIS) was found in 9 (6.2%) cones, microinvasive AC, stage IAl in 9 (8.6%), stage IA2 in 8 (22.2%), IB in 62 (56.8%), IIA in 5 (6.5%) and IIB in 1 of the cases Treatment: conisation was the conclusive diagnostic means and the only therapeutic procedure in 12 (12.8%) cases. Radical hysterectomy was performed in 63 cases (67%), total hysterectomy in 13 (13.8°l0) and radiotherapy in 5 (5.3%) patients. Follow-up data were available from 72 patients, of whom the disease progressed in 4 (one died), wheras 68 patients are alive and well at the moment. Cox multivariate survival analysis disclosed FIGO stage (p=0.001) and screening (p=0.03) as significant independent predictors of the overall survival (OS), whereas age, age groups, histological type, tumour grade, lymph node status and clinical symptoms were not significant predictors. Patient's age, screening, stage, final therapy, and presence of concomitant squamous cell lesions associated with AC were significant prognostic indicators in univariate (Kaplan-Meier) analysis (p=0.01 - 0.001).

CONCLUSIONS. In the present series, statistically significant predictors of disease outcome emphasise the importance of early detection of cervical AC and its precursors by routine PAP smear. This can only be achieved by increasing the sensitivity for the PAP smear detection of abnormal glandular cells in asymptomatic women.

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

42.      DIFERENCIJALNA CITOLOGIJA LEZIJA ENDOCERVIKALNOG CILINDRIČNOG EPITELA VRATA MATERNICE

Pajtler M, Milojković M

KB Osijek, Odjel za kliničku citologiju

Cilj: Odrediti kliničko značenje i patohistološku podlogu atipija endocervikalnog cilindričnog epitela vrata maternice  identificiranih citološkim  skriningom  VCE razmaza. Metode : Određen je  broj bolesnica s nalazom ”abnormalne  cilindrične stanice neodređenog značenja (AGUS)– endocervikalne” i “adenocarcinoma – endocerviksa” (Bethesda 1988.) u odnosu na ukupni broj VCE razmaza u periodu  1993.- 1999., te rezultati kontrolnih postupaka. Za isti period su u bolesnica s patohistološki dijagnosticiranim in situ (AIS) ili invazivnim adenokarcinomom endocerviksa  ti nalazi uspoređeni s citološkim nalazima, a u onih s AIS citološki su nalazi revidirani. Rezultati: Na 182180 pregledana VCE razmaza “abnormalne cilindrične stanice neodređenog značenja - endocervikalne” nađene su u 152 (0,08%), a “adenocarcinoma – endocerviksa” u 24 bolesnice (0,013%). Srednja životna dob bolesnica s AGUS bila je 41,4, a s adenokarcinomom 54,8 godina. Od 152 bolesnice s AGUS 76 (50%) nije imalo kontrolnih postupaka, 56 (36%) je imalo samo citološki nalaz (u 48 je bio negativan). 13 (9%) je imalo citološki i patohistološki nalaz, a 7 (5%) samo patohistološki nalaz . U 20 bolesnica s AGUS patohistološki  je u 20% nađen normalni epitel, u 40% CIN, a tek u 30% lezija endocervikalnog cilindričnog epitela (10% AIS i 20% adenokarcinom). U 22 od 24 bolesnice s adenokarcinomom  endocerviksa patohistološki nalaz je u 18 (82%)   bio endocervikalni adenokarcinom, u 1 (4,5%) AIS+CIS, u 2 (9%) pločasti karcinom i u 1 (4,5%) metastatski adenokarcinom. Tijekom analiziranog perioda u 12 bolesnica je patohistološki dijagnosticiran AIS, a u 30 invazivni adenokarcinom endocerviksa. Od 12 bolesnica s AIS citološki je nalaz u 3 (25%) bio adenocarcinoma – endocerviksa, u 1 (8,3% ) pločasti karcinom, u 6 (50%) CIN3, a u 2 (16,7% ) negativan. Revizijom smo u 6 (50%) našli citomorfološke promjene u skladu s AIS, u 4 je nađena samo CIN3, dok su 2 ostala negativna. Od 30 invazivnih adenokarcinoma  citološki nalaz je u 23 (76,2%) bio adenokarcinom – endocerviksa, u 4 (13,1%) AGUS, u 2 (6,5%) sitnostanični tip pločastog karcinoma, a u 1 (3,2%) samo karcinom. Zaključak: Citološki nalaz “abnormalne cilindrične stanice neodređenog značenja – endocervikalne” kako se u nas primjenjuje, ima izrazito nisku učestalost i visoku stopu spontane regresije, a patohistološki se radi više o intraepitelnim lezijama koje su češće pločaste (40%) nego cilindrične (10%), a manje o invazivnim promjenama (20%) koje su u pravilu cilindričnog porijekla. Citološki nalaz “adenocarcinoma- endocerviksa” je klinički vrlo respektabilan nalaz budući mu je u 95,5% slučajeva patohistološka podloga invazivni karcinom (u 82% endocervikalni  adenokarcinom,  u 9%pločasti karcinom, a u 4,5% metastatski adenokarcinom). Točna citološka dijagnoza AIS je ograničena  neprimjerenim uzorcima.

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

43 .   POUZDANOST METODA DETEKCIJE KARCINOMA IN SITU ŽLJEZDANOG.

EPITELA CERVIKSA UTERUSA-USPOREDBA SA SKVAMOZMM LEZIJAMA. RAZDOBLJE OD 1990 DO 1999 GODINE.

Milojković M, Pajtler M

Klinička bolnica Osijek

CILJ-Procijeniti pouzdanost detekcije karcinoma in situ žljezdanog epitela cerviksa uterusa (ACIS) metodama skrininga u nas i njen učinak na uspjeh sekundarne prevencije i rane dijagnoze te vrste raka.

ISPITANICE-Pacijentice (N=678) liječene zbog karcinoma in situ ili invazivnog karcinoma cerviksa uterusa u Odjelu za ginekologiju i porodništvo Kliničke bolniee Osijek u razdoblju od 1990 do 1999 godine.

REZULTATI-Od ukupno 678 pacijentica karcinom in situ je imalo 387 (57,1%) a invazivni karcinom cerviksa 291 (42,9%). Skvamozni karcinom imalo je 244 (83,3%) pacijentica, adenokarcinom 35 (12,0%), adenoskvamozni 5 (1,7%) i nediferencirani 7 (2,4%). SCIS je imalo 375 (96,9%) pacijentica a ACIS 12 (3,1%). Od ukupno 619 pacijentica sa SCIS ili invazivnim karcinomom skvamoznog epitela cerviksa SCIS je imalo 375 (60,6%) a invazivni kareinom 244 (39,4%) ACIS ili invazivni karcinom žljezdanog epitela imalo je ukupno 47 pacijentica i to ACIS 12 (25,5%) a invazivni karcinom 35 (74,5%). Omjer izmedu invazivnog karcinoma žljezdanog epitela i ACIS iznosio je 3:1 a izmedu invazivnog karcinoma skvamoznog epitela i SCIS iznosio je 1:1,5. Uočeno je da se broj ACIS izrazito povećao u promatranom razdoblju, dok se broj ostalih lezija bitno nije mijenjao. Svih 12 histološki dokazanih atipija bilo je udruženo s prekancerozom ili karcinomom skvamoznog epitela. Samo u 3 (25,0%) ispitanice s ACIS otkrivena je i u citološkom nalazu atipija žljezdanog epitela (in situ ili invazivni karcinom). ACIS ne pokazuje karakteristične kolposkopske abnormalnosti ali je interesantno za spomenuti da se lezija u 4 (33,3%) pacijentice nalazila unutar velike ektopije a ne u zoni transformacije:

ZAKLJUČAK-Današnje metode skrininga karcinoma cerviksa uterusa u nas (citologija, kolposkopija) nisu dovoljno pouzdane za detekciju čistog oblika ACIS. Otkrivaju se uglavnom promjene koje uz žljezdanu sadrže i skvamoznu komponentu prekanceroze dok čiste lezije žljezdanog epitela promaknu detekciju te na taj način i dalje ostaju nepovoljan omjer između prekanceroza i karcinoma žljezdanog epitela cerviksa za razliku od omjera prekanceroze/karcinom pločastog epitela koji je u zadnjim desetljećima zahvaljujući metodama sekundarne prevencije znakovito poboljšan.

SIMPOZIJ GINEKOLOŠKA CITOLOGIJA

44.     AUTOMATIZACIJA U CERVIKALNOJ CITOLOGIJI – PRAKTIČNO ISKUSTVO S AUTOPAP SISTEMOM

A. Trošić, G. Brungs, J. Schmitz, M. Bollmann, R. Bollmann

Automati za skriniranje predstavljaju najkompliciraniju primjenu automatizacije u citologiji. Svrha im je da uz isti ili povećani senzitititet i specifitet olakšaju skrining skraćenjem njegova vremena ili isključenjem najvjerojatnije negativnih preparata.

Od 01.06.199 do 15.12.1999 pomoću AutoPap je analizirano 21525 cervikovaginalnih razmaza. 8435 (39,1 %) preparata je selekcionirano za arhiviranje (No Further Review). Za 10390 (48,26 %) preparata je bio potreban manualni skrining (Review), a analiza 2700 (12,54%) razmaza nije mogla biti kompletirana (Process Review).

Pažljivim manualnim skriningom svih "No Further Review" preparata ustanovljene su dvije LSIL. U "Review" skupini većina SIL (68,5 % LSIL i 81 % HSIL) je otkrivena u prve dvije od 5 grupa (Rank) s večom vjerojatnosti prisustva abnormalnih stanica

AutoPap ima sposobnost da veliki postotak preparata klasificira kao normalne, ali lažno negativni nalazi nisu isključeni. U "Review" skupini postoji korelacija između vjerojatnosti nalaza abnormalnih stanica i podskupine (Rank) preparata. Navodi o (ne)prisustvu cilindričnih endocervikalnih stanica su nepouzdani

POSTER

45.     EOZINOFILNA SINCICIJSKA PROMJENA ENDOMETRIJA-DIJAGNOSTIČKA ZAMKA U PAPA RAZMAZU

Marija Pajtler, Milanka Mrčela

KB Osijek, Odjel za kliničku citologiju i klinički zavod za patologiju i sudsku medicinu

Eozinofilna sincicijska promjena, (ranije nazivana površinska sincicijska promjena, papilarna eozinofilna promjena ili papilarna metaplazija) u kojoj stanice površine endometrija pokazuju papilarnu proliferaciju, obično je udružena  sa slomom endometrija ili inflamacijom, te se smatra degenerativnim ili reparatornim procesom. Može se, međutim, vidjeti i u različitih tipova endometralne hiperplazije , a nedavno je opisana i njezina udruženost  s endometralnim karcinomom

Prikaz slučaja:

Bolesnica K.M,50 godina, dugogodišnji hipertoničar u  postmenopauzi, ginekološki nalaz b.o. Citološki nalaz u VCE razmazu : adenocarcinom endometrija ( u razmazima nađene  brojne papilarne nakupine atipičnih endometralnih stanica uz granulocite i hemolizirane eritrocite u podlozi). Patohistološki nalaz frakcionirane abrazije: eozinofilna sincicijska promjena endometrija.(Površne stanice eozinofilne citoplazme stapaju se u sincicij stvarajući papilarne produljke. Količina citoplazme je promjenjiva, a dijelom je vakuolizirana. Papilarni izdanci nemaju vezivnovaskularnu stromu, a unutar njih su mjestimice vidljivi cistični prostori ispunjeni polimorfonuklearnim leukocitima. Unutar sincicija jezgre su raspoređene bez reda; obično su male,okrugle ili vezikularne s promjenama u strukturi kromatina. Vezikularne jezgre s vidljivim nukleolom i glatkom jezgrinom  membranom izgledaju reaktivno. Mitoza nema.)

Iako patohistološki eozinofilna sincicijska promjena endometrija ima neke sličnosti s papilarnim adenokarcinomom, ne bi se smjela s njime zamijeniti, jer se radi o promjeni bez većeg kliničkog značenja. Kako  može biti praćena s deskvamacijom stanica koje se nađu u  VCE razmazu, problem je što se citološki može zamijeniti za cervikalnu displaziju  i adenokarcinom endometrija.

POSTER

46.     STRUMA OVARIJA KOD TRUDNICE – PRIKAZ SLUČAJA

Šentija K¹, Krivak-Bolanča I¹, Kardum-Skelin I², Ljubanović D³

Klinika za ženske bolesti i porode KB "Merkur", Odsjek za citologiju i citogenetiku¹,

Klinika za unutarnje bolesti KB "Merkur"², Klinička patologija i citologija KB "Merkur"³, Zagreb

Struma ovarija je tip ovarijalnog monodermalnog teratoma koji se javlja izuzetno rijetko, a sastoji se pretežno od tkiva štitnjače. Najčešće je unilateralna, a može biti udružena s drugim tipovima teratoma ili epitelnim tumorima jajnika.

Na Kliniku za ženske bolesti i porode KB "Merkur" primljena je trudnica u 38-om tjednu trudnoće kojoj je u drugom mjesecu trudnoće ultrazvučnim pregledom otkrivena cista na desnom jajniku. Pri prijemu na našu Kliniku ultrazvučni nalaz vaginalnom sondom pokazivao je nepravilan multilokularan cistični tumor vel. 10x9 s cistama tekućeg sadržaja različite gustoće. U solidnim dijelovima tumora nije nađena neo - vaskularizacija. Nalaz CA-125 je u bio u granicama referentnih vrijednosti. Tijekom carskog reza učini se desnostrana adneksetomija. Intraoperativno punktira se cistična tvorba i sadržaj pošalje na citološku analizu. Ostatak tumorske tvorbe pošalje se na patohistološku verifikaciju. Citološki intraoperativni nalaz na osnovu morfologije stanica upućuje na benigni proces. Nađene su nakupine epitelnih stanica dijelom folikularnog izgleda, stanice strome, krv, brojni pigmentofagi i eritrofagi, te niski kubični epitel. Nađeni celularni elementi upućuju na tkivo štitnjače. Sumnju da se radi o rijetkom tumoru, strumi ovarija, potvrdila je imunocitokemijska reakcija bojanja na tireoglobulin. Nalaz intraoperativne biopsije potvrdio je nalaz strume, a konačna patohistološka dijagnoza je bila serozni cistadenom (u dominantnom dijelu) uz teratom, za što u citološkom nalazu punktata nije bilo dovoljno elemenata.

            Iako su prema literaturi strume ovarija često praćene hipertireoidizmom, naša pacijentica nije pokazivala kliničke simptome hipertireoidizma, te se otpušta s Klinike kao zdrava babinjača.