SLOBODNE TEME

47.     CITOLOGIJA AMJODARONSKIH PLUĆA

Roglić M, Pongrac I, Smojver Ježek S

Klinika za plućne bolesti "Jordanovac" , Zagreb

U bolesnika liječenih amjodaronom mogu se razviti promjene na plućima: zadebljanje intraalveolarnih septa, uz infiltraciju limfocitima i neutrofilima, te fibrozu, obilno pjenušavih makrofaga pretežito intraalveolarno, proliferacija i atipija pnevmocita tipa II. Akumulacija fosfolipida osim u makrofagima opaža se i u epitelnim stanicama. Citološka analiza obuhvaća uzorke bronhoalveolarne lavaže (BAL) i otiska transbronhalne biopsije pluća (TBB).

Analiza BAL može dati različite nalaze iako se kao karakteristične opisuje obilje pjenušavih makrofaga uz uvećan broj limfocita te neutrofilnih granulocita.

U preparatima otisaka TBB uz pjenušave makrofage karakterističe su izrazite promjene na pneumocitima ne samo u evidentnoj proliferaciji već posebice u hipertrofiji i atipiji: polimorfija stanica, hipertrofija i multiplikacija jezgara ponekad i vakuolizacija citoplazme kao odraz akumulacije lipida. Nekad se nađu i fragmenti veziva.

Citološka ansliza TBB dopunjuje histološku, a od posebnog je značaja u slučajevima kada bioptički materijai nije dostatan za histološku analizu.

 SLOBODNE TEME

48.      Aspiracijska citodijagnostika bolesti prostate - zašto?, kada?, kako?

Znidarčić Ž

Velika učestalost patoloških promjena u prostati, naročito karcinoma, s posebnim problemom njegova liječenja i prognoze, bili su razlogom značajne primjene aspiracijske citologije u dijagnozi i praćenju liječenja bolesti prostate.

Zadnjih godina pokušalo se aspiraciju tankom iglom zamijeniti biopsijom nešto debljom iglom sa željom da se iskoriste prednosti punkcije, ali i histološke dijagnostike. Razvile su se i neke nove tehnologije za što ranije otkrivanje raka prostate i za ocjenu njegove prognoze (kao UZV, PSA, DNA-analiza, image-analiza, AgNOR i sl.).

Na temelju 30-godišnjeg iskustva u aspiracijskoj citodijagnostici bolesti prostate, pri čemu je načinjeno ukupno 2745 citoloških dijagnoza, moglo se ocijeniti njeno mjesto, posebno u dijagnostici raka prostate.

Korelacijom citoloških dijagnoza s kliničkim podacima, posebno pri duljem praćenju bolesnika, s patohistološkim nalazima kad je to bilo moguće (9,4 % bolesnika), te s ostalim tehnološkim metodama (DNA-protočna citometrija, PSA, PAP, image-analiza jezgre i AgNOR-a) vidjela se važnost dobro uhodanog tima: urolog-citolog-patolog.

Aspiracijska citodijagnostika bolesti prostate ima i ubuduće važnu ulogu i ne može se isključiti iz ukupnog dijagnostičkog postupka. Potrebno je razviti do maksimuma njene mogućnosti-većom primjenom i odgovarajućim timskim radom.

 SLOBODNE TEME

49.      CILJANE PUNKCIJE ABDOMINALNIH ORGANA VOĐENE ULTRAZVUKOM ILI KOMJUTERIZIRANOM TOMOGRAFIJOM

Kardum-Skelin, ¹ Šušterčić D,¹ Borovečki A,¹ Knežević G¹, Drinković I,² Brkljačić B,² Škegro D,¹ Odak D,² Anić P,² Ostojić S,¹ Planinc-Peraica A,¹ Tičak M,¹ Čolić-Cvrlje V,¹ Papa B,¹ Jakšić B¹

Klinika za unutarnje bolesti¹ i  Zavod za radiologiju KB "Merkur"², Zagreb

Nepalpabilne lezije u abdominalnoj regiji te lokalizirane lezije abdominalnih organa postale su dostupne vizualizaciji i citološkoj punkciji pod kontrolom ultrazvuka ili komjuterizirane tomografije.

Cilj rada je bio: 1. analizirati upotrebljivost citološkog materijala dobivenog punkcijom; 2. analizirati zastupljenost malignih lezija te 3. analizirati mogućnost određivanja primarnog ishodišta metastatske lezije.

Punkcija je izvršena CHIBA iglom s mandrenom pod kontrolom UZV ili CT, a razmazi su citološki obrađeni standardnim, citokemijskim i imunocitokemijskim analizama.

Citološka analiza izvršena je u 1251 bolesnika. Rezultati su pokazali visok postotak adekvatnih uzoraka 97,4%. U 54,2% slučaja radilo se o malignom procesu. Lokaliziranih lezija u jetri je bilo 46.7%, od čega 61% malignih.  Većini metastatskih promjena teško je, bez obzira na određivanje staničnog podrijetla, odrediti primarno ishodište tumora, dobra korelacija nađena je u 15.1% lezija, ako se isključe primarni tumori, odnosno 30.5% ako se uzmu u obzir i hepatocelularni karcinomi. Od 119 limfnih čvorova  60.5% su bili maligni limfomi, a 21.8% metastatski procesi, od čega se u 11/26 moglo predvidjeti primarno ishodište.

Prisustvo promjene u abdomenu ili abdominalnim organima ne mora uvijek značiti i malignu narav bolesti te je, ukoliko ne postoji kontraindikacija, potrebo učiniti morfološku verifikaciju. Citološka slika upotpunjena staničnim biljezima može pomoći i u određivanju primarnog ishodišta metastatskog tumora u jetri ili limfnim čvorovima.

 SLOBODNE TEME

50.     CITOLOŠKA PUNKCIJA ŽARIŠNIH PROMJENA U JETRI I PANKREASU

Ćurić-Jurić S, Maričević I, Šokčević M, Žokvić E, Vasilj A, Novak-Bilić G, Hrabar D

Klinička bolnica "Sestre milosrdnice"

U radu su prikazani nalazi ultrazvukom vođenih citoloških punkcija jetre i pankreasa u periodu od 10 godina ( 1990 - 1999 ). Indikacija za pretragu je postavljena kod žarišnih promjena i difuznih promjena suspektnih na neo proces. Punkcija jetre je bilo 339 sa 95% (322) adekvatna uzorka. Od 180 punkcija pankreasa dobilo se 74% (134) adekvatna uzorka. Maligne dijagnoze su češće u punktatima jetre - 70% (226), a u punktatima pankreasa čine 39,5% (53). Kod malignih tumora često se nije moglo odrediti da li se radi o primarnom ili metastatskom tumoru.

U radu su iznesene patohistološke dijagnoze koje su nam bile dostupne. U 1998. i 1999. godini učinjeno je 139 citoloških punkcija, a iz arhiva je dobiveno 34 relevantna patohistološka nalaza. Od toga je 20 dijagnoza postavljeno na bioptičkom (2) i resekcijskom (18) materijalu jetre i pankreasa. Ostalih 14 su uzorci iz probavnog trakta koji indirektno potvrđuju citološku dijagnozu. Usporedba nalaza pokazuje potpuno podudaranje u razlikovanju benignih od malignih promjena. Na nepodudaranje nalaza nailazi se kod razlikovanja primarnih od metastatskih tumora i kod pokušaja određivanja tipa ishodišnog tumora iz metastaze.

Premda se citološka dijagnoza ne smatra konačnom dijagnozom, kod punkcija jetre i pankreasa to je često jedina morfološka dijagnoza. Za mali broj bolesnika postoji patohistološka dijagnoza iz intraoperativnog i/ili obdukcijskog materijala. za ostale bolesnike provjeru točnosti citološkog nalaza daje usporedba sa nalazima vizualizacijskih pretraga, intraoperativnim nalazom i kliničkim tokom bolesti.

POSTER

51.       CITOLOŠKA SLIKA KARCINOMA NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE-DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA PREMA KARCINOMU BUBREGA

Kardum-Skelin I,¹ Šušterčić D,¹ Borovečki A,¹ Škegro D,¹ Dolenčić P,²  Čolić-Cvrlje,¹ Škurla B,¹ Prskalo M, ¹Papa B,¹ Čačić M³

Klinika za unutarnje bolesti¹ i Zavod za radiologiju KB "Merkur"² , Zavod za patologiju KBC “Rebro”³ , Zagreb

U ožujku 2000. primljen je na Kliniku bolesnik star 74 godine. Tijekom veljače iste godine obrađivan je zbog ubrzane sedimentacije, osjećaja težine u epigastriju, subfebrilnih temperatura i disfagije.  Fizikalni pregled i rutinski laboratorijski nalazi, osim povišene sedimentacije nisu pokazali bitnija odstupanja od normale. Ultrazvučnim pregledom nađena je ekspanzivna tvorba najvjerojatnije lijeve nadbubrežne žlijezde te povećani limfni čvorovi uz aortu i lijevu renalnu arteriju. Isti nalaz potvrdio je i CT abdomena.

Citološkom punkcijom na temelju morfologije, citokemijske i imunocitokemijske analize (stanice pozitivne na vimentin, dijelom EMA-u, a negativne na kromogranin, NSE, S 100 i Oil red)  postavljena je dijagnoza karcinoma nadbubrežnih žlijezda.

Tijekom operativnog zahvata lijevi bubreg je bio intaktan, a za patološku analizu dobiven je uzorak limfnog čvora infiltriran malignim stanicama žljezdanog epitela te tumorsko tkivo gdje je patohistološki nalaz govorio za karcinom.

Karcinom nadbubrežnih žlijezda se razlikuje od adenoma općenito prihvaćenim kriterijima malignosti: pleomorfizom jezgara i stanica, velikim nukleolima, multinuklearnim stanicama, mitozama, eventualno nekrozom i prisustvom metastaza.  Većina ih je funkcionalna, 50% je udruženo s Cushingovim sindromom i virilizacijom, 30% s virilizacijom, 12% feminizacijom, a 4% aldosteronskom hipersekrecijom. Feminizirajući tumori (70% ovih tumora su karcinomi) se nalaze u muškaraca udruženi gubitkom libida, bilelarealnom ginekomastijom i atrofijom genitalija.

Diferencijalna dijagnoza karcinoma nadbubrežnih žlijezda je izrazito teška na osnovu samog izgleda stanica. Citokemijska i imunocitokemijka analiza uz određivanje staničnih markera je od velike pomoći, te u većini slučajeva, uz klinički nalaz, može pomoći u diferenciranju ova dva tipa tumora.

POSTER

52.     CITOMORFOLOGIJA MALIGNOG MEZOTELIOMA U PLEURALNOM IZLJEVU

Hihlik-Babić I, Dmitrović B, Staklenac B

Klinička bolnica Osijek

Mezoteliom pleure je rijedak tumor. Novija istraživanja pokazuju da se češće javlja u osoba izloženim azbestnim supstancama.

Mezoteliomi mogu biti lokalizirani, najčešće benigni tumori mezenhimskog izgleda i difuzni maligni epitelnog izgleda.

            Pacijent ĐB star 60 godina zaprimljen na Plućni odjel zbog RTG dokazanog izljeva u desnom prsištu. Od laboratorijskih pretraga povišeni su: L – 17,9 , SE 51/86, alkalna fosfataza 268, gama GT 90, kreatinin 141 i urea 18,6. Učinjena punkcija pleuralnog izljeva, dobiveno oko 400 ccm, zamućenog seroznog sadržaja. Pacijent nakon 2 dana boravka na odjelu egzitira.

Dobiveni tekući materijal sedimentiran citocentrifugom, osušen na zraku i obojen metodom May Grünwald-Giemsa.

Citološkom analizom srednje celularnog sedimenta pleuralnog izljeva nađene su pojedinačne i manje rahle nakupine malignih stanica mezotela. Stanice su polimorfne i variraju od mononuklearnih do polinuklearnih, izražene anizonukleoze i istaknutih 1-2 nukleola. Citoplazma je obilna, eozinofilna i mjestimice vakuolizirana.

Patohistološkom verifikacijom nekroptičnog materijala pleure nađeno je tumorsko tkivo građeno od papilarnih i tubularnih tvorbi obloženih kubičnim i spljoštenim stanicama, jednoličnim vezikularnim jezgrama sa 1-2 uočljiva nukleola, te eozinofilnom citoplazmom koja je mjestimice vakuolizirana.

Imunohistokemijski Alzian pozitivna, a potpuno PAS negativna reakcija.

Opisano tumorsko tkivo osim u pleuri nađeno je u plućima, limfinim čvorovima, jetri, nadbubrežnoj žlijezdi i peritoneumu.

            Ovaj prikaz slučaja govori da je citomorfološka dijagnostika korisna u brzom dijagnosticiranju malignih mezotelioma u pleuralnom izljevu.

POSTER

53.    RANO OTKRIVANJE TUBULARNOG OŠTEĆENJA U BOLESNIKA S TRANSPLANTIRANIM BUBREGOM

Rogić D, Čvorišćec D, Kralik S, Bubić Lj.

KBC Zagreb, Klinika za laboratorijsku dijagnostiku

U bolesnika s transplantiranim bubregom od velikog je značaja rana prevencija odbacivanja transplantata i održavanje terapijske doze ciklosporina ispod granice nefrotoksičnosti. Sadašnje laboratorijske metode nisu dovoljno osjetljive u otkrivanju početnog oštećenja bubrega. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi da li se kvantitativnim mjerenjem ukupnih proteina, albumina i almikroglobulina u urinu, zajedno s kreatininom, mikroskopskim pregledom mokraćnog sedimenta te kvalitativnim pretragama urina test trakom može ranije utvrditi početno oštećenje transplantiranog bubrega.

Svježi uzorci drugog jutarnjeg urina skupljeni su od 92 bolesnika s transplantiranim bubregom. Albumin i almikroglobulin mjereni su nefelometrijski, a ukupni proteini kolorimetrijski metodom s pirogalolom. U interpretaciji rezultata korišten je program "urine protein expert system" (UPES). Priprema urinskog sedimenta učinjena je standardizirarnim načinom, uz supravitalno bojanje po Sternheimer-Malbinu.

Svi bolesnici u ovom ispitivanju imali su normalan ili slabo povišen kreatinin u serumu (63-139, median 78 ~.mol/L,). Većina bolesnika, 89%, imala je normalan izgled sedimenta urina i normalan nalaz kvalitativnog ispitivanja urina test trakom. Medutim, u 43 bolesnika (47%) utvrđen je odredeni stupanj tubularnog oštećenja koji je prema UPES-u definiran kao granični , blagi i izraženi (9 bolesnika). Nije razjašnjeno da li je uzrok tubularnog oštećenja toksikološke ili imunološke prirode.

UPES se pokazao kao jednostavan i koristan program u interpretaciji rezultata odredivanja urinarnih proteina i dalje se koristi u praćenju ovih bolesnika

POSTER

54.     PILOMATRIXOMA – PRIKAZ 2 SLUČAJA

Branka Lončar, Blaženka Staklenac, Branko Dmitrović, Mladen Marcikić

Klinička bolnica Osijek

Prikazana  su 2  bolesnika kojima je učinjena  aspiraciona punkcija čvora na vratu i čvora retroaurikularno. Kod jednog pacijenta je promjena krivo interpretirana kao metastatski karcinom sitnih stanica, a drugom je točno postavljena dijagnoza Pilomatrixoma. U oba slučaja  histološka dijagnoza je glasila: Epithelioma cutis necroticans- Pilomatrixoma.  Istaknute su citomorfološke značajke  ovog  benignog tumora kože koji se relativno često dijagnosticira kao maligni tumor, navedeni glavni razlozi krive interpretacije punktata, autori sa istim dijagnostičkim pogreškama te diferencijalna dijagnoza.