Edukacija citologa i citotehničara |
Izobrazba je započela još prije osnivanja samostalne Sekcije u ZLH, a od njezinog osnivanja aktivni članovi su stalno sudjelovali u raznim oblicima edukacije iz citologije i to inicijativama za osnivanje nastave, izradom planova i programa to provođenjem nastave. Sada postoje dva
bitna oblika sistematske izobrazbe, a to je: poslijediplomski studij iz Klinčke citologije pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je utemeljen 1967. godine. Do 1985. voditelj je bio E. Hauptmann, a pomoćnik Ž. Danilović (1967/68) i I. Črepinko (1968/69 – 1984/85.). 1985/86. do 1988/89. voditelj je J.Ivić, a pomoćnik S. Audy-Jurković. 1988/89. do danas voditelj je S. Audy-Jurković, a pomoćnik V. Mahovlić. U doba kad je utemeljen obuhvaćao je 556 sati nastave, od čega su 1/3 bile individualne vježbe uz mikroskop, jer je to bio jedini oblik organizirane nastave. Osnivanjem specijalizacije fond sati se smanjio baš na račun tih praktičnih vježbi uz mikroskope. Unatoč opsežnom
teoretskom radu, poslijediplomski studij ne daje dovoljno znanja za samostalno bavljenje
sveukupnom citološkom dijagnostikom, nego je potrebno dodatno praktično iskustvo. Zato
je bilo potrebno izobraziti samostalne i vrsne stručnjake koji će se baviti svim
područjima kliničke citologije u punom radnom vremenu, a to se je postiglo 1974. g. kada
je osnovana specijalizacija iz Kliničke
citologije. Njezin program je od tada u dva navrata dorađen sukladno suvremenom
razvoju struke i potrebama službe na terenu. Specijalisti klinički citolozi nalaze se
danas u zdravstvenim centrima većine gradova u Hrvatskoj, a razvijanjem suradnje sa
kliničarima, patolozima i stručnjacima drugih laboratorijskih djelatnosti unapređuju i
ubrzavaju obradu bolesnika i sudjeluju u praćenju učinka terapije. U svijetu postoje
različiti modeli izobrazbe iz citodijagnostike, počev od onih u trajanju od nekoliko
mjeseci do samostalne specijalizacije (kakova se već 25 godina provodi u Hrvatskoj) što
je često predmet zanimljivih rasprava na internacionalnim skupovima. Članovi
hrvatskog društva za kliničku citologiju od početka su organizirali i sudjelovali i u
drugim oblicima nastave: - tečajevi iz
pojedinih područja citologije (u ginekologiji, hematologiji, endokrinologiji,
urologiji, pulmologiji) koji su se kasnije održavali i kao tečajevi trajnog
usavršavanja liječnika u sklopu Medicinskog fakulteta, a bili su namijenjeni citolozima,
ali i liječnicima drugih struka; - testiranje
citotehničara sa svrhom provjere i održavanja kvalitete rada u ginekološkim citološkim
laboratorijima kao i tečaj za njihovo usavršavanje - u
dodiplomskoj nastavi postoji elektivni kolegij "Uvod u kliničku citologiju",
dok citologiju pojedinih područja predaju citolozi u okviru predkliničkih i kliničkih
predmeta (npr. Katedra za embriologiju i histologiju, Katedra za ginekologiju i
opstetriciju, Katedra za internu medicinu). Za uspješan rad
klinički citološki laboratoriji moraju imati osim specijalista kliničkih citologa još
i izobražene citotehničare (citoskrinere). Zato je 1968. g. osnovan 6-mjesečni tečaj
za dokvalifikaciju citoskrinera, a od 1981. do 1991. g. organiziran V stupanj ove stručne
spreme. Nastojanja da ovaj oblik izobrazbe uđe u VI stupanj nastave za sada su još u
tijeku.
(Inga Črepinko, Željka Znidarčić, Silvana Audy-Jurković. Klinička citologija u Hrvatskoj – povodom 30-te obljetnice Hrvatskog društva za kliničku citolgiju HLZ i 25-te obljetnice specijalizacije iz Kliničke citologije, Zagreb 2000.) |