|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Bolnica za stidne i kužne bolesti
koja je izgrađena 1983. g. |
 |
POVIJEST OPĆE ŽUPANIJSKE BOLNICE PAKRAC | |
| Povijest pakračke bolnice počinje u 18. stoljeću, tj. kada je između
1760.
i 1770. godine osnovana «Bolnica za stidne i kužne bolesti» u bivšem
dvorcu baruna Trenka, u Pakracu. U toj bolnici otvoren je za liječenje
sifilisa, koju su bivši Trenkovi panduri proširili u narodu, tipičan specijalni
slavonski hospital, koji je koristio i ljekovite vode u Lipiku. Poslije
je bolnica počela primati i duge bolesnike.
Godine 1889. imala je dva odjela: sifilistički i opći odjel. Spisi koje datiraju iz te godine ukazuju na veći broj izvršenih operacija. Ova bolnica, smještena u dvorcu pokojnog baruna Trenka radila je sve do 1896. godine, kada je uz pomoć naroda i hrvatske zemaljske vlade podignuta nova zgrada i kada je otvorena kao prva u Hrvatskoj «Zemaljska javna bolnica», koja je jedina stajala pod direktnom upravnom Zemaljske vlade u Zagrebu. Kao posebne pomoćne prostorije sagrađena je praonica, kuhinja, «moderna mrtvačnica», te zarazni paviljon. Nova bolnica imala je oko 110 kreveta, a primala je pored svih bolesnika i psihijatrijske. U bolnici je odmah uređeno centralno grijanje s vodom i posebnom kotlovnicom. Godine 1905. postavljen je u svojstvu kirurga dr. Leo Frank, koji je bolnicu razvio u naprednu zdravstvenu ustanovu. S obzirom da je bolnica prostorno postala premala, uspio je da se 1910. godine podigne nova zgrada za umobolne bolesnike, s kapacitetom od 200 kreveta, a s posebnim centralnim grijanjem i ložionom. U to doba bolnica je dobila laboratorij stanicu za Wasermanov pregled krvi. Godine 1915. podignuta je posebna zgrada za osoblje i stanove časnih sestara. 1905. godine, deset godina nakon pronalaženja rendgen – zraka nabavljen je među prvima u Hrvatskoj rendgen aparat za bolnicu i Pakracu. 1928. godine nabavljen je novi rendgen aparat, onda najmoderniji, te je počela raditi i rendgenografija. 1931. godine podignuta je nova operacijska sala. 1937. godine otvoren je interni odjel, čiji je šef bio dr. Pavle Špitzer, a dr. Butković venerolog. Tada je bolnica imala 15 liječnika. 1949. godine otvoren je ginekološki sa porođajnim odjelom. Ranih sedamdesetih godina osnovan je EEG-laboratorij, tada jedan od prvih jedanaest u bivšoj Jugoslaviji. 1972. godine otvorena je patologija. 1976. godine počinje sa radom jedinica intenzivne koronarne skrbi. 1977. godine adaptirana zgrada gdje je bio smješten odjel za infektologiju. 1978. godine izgrađena je zgrada neurologije, tako da je osnovan neurološki odjel izvan stare zgrade psihijatrije, gdje je bio prije. U sklopu neurološkog odjela bila je moderna jedinca intenzivne skrbi. Uz ranije otvoren EEG-laboratorij u zgradi je bio smješten REG laboratorij, osnovan 1986. godine, te centar za mentalno zdravlje. 1983. godine sagrađena je nova zgrada Opće bolnice. U tu zgradu su smješteni interni, ginekologije sa rodilištem, kirurgija, centralizirana jedinica intenzivne njege, odjel radiologije, i novootvoreni očni i ORL odjel, te prijemna ambulanta, kao i polikliničke djelatnosti. Zarazni i pedijatrijski odjel kao i transfuzija, te biokemijski laboratorij ostali su u starim objektima. 1986. godine počinje sa radom odjel dijalize, polikliničke djelatnosti UZV, endoskopija, a u okviru kirurškog odjela razvija se urologije te rade se endoprotetske operacije kuka. U zgradu stare Opće bolnice smješta se dio psihijatrijskih bolesnika u okviru odjela neuroze i alkoholizam. Do početka domovinskog rata 1991. godine u kolovozu bolnica je imala oko 720 kreveta, oko 100 liječnika koji su uglavnom bili specijalisti. Bolnica je prestala sa radom u rujnu 1991. godine nakon što je morala biti evakuirana uslijed strašnih četničkih i JNA napada. U ratu je dio bolnice spaljen (stara Opća bolnica), a ostali bolnički objekti, uključujući i novu bolnicu strahovito su uništeni artiljerijskim oružjem. Dio bolničkog osoblja radio je u okviru Ratn bolnice u Kutini u zgradi Doma zdravlja, a dio je preraspoređen u ostale medicinske ustanove u Zagrebu, Bjelovaru, Popovači, Daruvaru, kao i u Domu za prognanike u Kutini. U rujnu 1992. godine u Pakracu formiran je Dom zdravlja u okviru kojeg je radila neurološka, internistička, psihijatrijska, ginekološka poliklinička djelatnost, sa EEG laboratorijem i biokemijskih laboratorijem. 1996. godine, u tek djelomično obnovljenu zgradu nove bolnice (prizemlje i prvi kat) vraćaju se kirurgija sa moderno opremljenim operacijskim salama jedinicom intenzivne skrbi, kao i ginekologija (par kreveta unutar kirurškog odjela), odjel hemodijalize, te otvoreno jedno od najmodernijih rodilišta u Hrvatskoj. U isti objekt smješten je biokemijski laboratorij, transfuzija i bolnička ljekarna, kao i radiologija, te okulistička ambulanta. U Pakračkoj bolnici sada se može učiniti prietarna poliklinička obrada bolesnika, kao i novoosnovana ginekološka UZV i urodinamska djelatnost. 1997. godine otvoren je prvi put EMNG laboratorij, a na kirurgiji počinju se obavljati laparoskopske operacije žuči. 1998. godine ponovno počinje sa radom patologija. Sada bolnica ima 86 kreveta, 34 liječnika od toga 21 specijalista i 10 specijalizanata i tri liječnika na stažu. U bolnici nisu još završeni potpuno drugi i treći kat, a četvrti nije ni započet. U isti prostor u budućnosti trebao bi biti smješten pedijatrijski, neurološki, psihijatrijski i interni odjel koje se sada nalazi u drugom objektu (Dom zdravlja), te ginekologija i dio kirurgije. Opaska:
Povijest bolnice prema priloženom izvoru
napisala je:
P.S.
|
|||
| . | |||
