|
 |
PODRUŽNICA SISAK 40000 Sisak, J.J.Strossmayera 59
|
| UPRAVNI ODBOR | |||||||||||
|
|||||||||||
 |
POVIJEST SISAČKE PODRUŽNICE HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA | ||||||||||
| Povijest razvoja zdravstva i rad Podružnice Hrvatskoga liječničkog
zbora su u Sisku nerazdvojno povezani. U 2000. godini se navršavaju 194
godine od osnutka prve bolnice u gradu i 124 godine postojanja podružnice
liječničkog zbora. Prva bolnica u Sisku je otvorena 02. travnja 1806. godine,
imala je 26 kreveta. Prvi poznati liječnici u Sisku su dr. Ivan Nepomuk
Schmidt, dr. Hinko Fürst, ravnatelj bolnice i kirurg dr. Miroslav Mlikowsky.
Rodilište vodi dr. Kusin.
Krajem 1896. godine predana je na upotrebu nova bolnička zgrada, s 52 kreveta, za ono vrijeme najsuvremenija u Hrvatskoj. Ravnatelj bolnice je dr. Dragutin Barković, prvi školovani kirurg u Sisku. Usporedno s razvitkom medicinske struke dolazi do strukovnog organiziranja liječnika. U Zagrebu je Zbor liječnika osnovan 26. veljače 1874. godine. U prosincu iste godine sisačku bolnicu posjećuje prvi predsjednik Zbora liječnika dr. Franjo Miličić. Posjeta je imala kolegijalno-inspekcijski karakter. Rad sisačke bolnice je visoko ocijenjen o čemu postoji zapis u Spomenici bolnice. Samo dvije godine nakon Zagreba, u listopadu 1876. godine osnovano je «Društvo liečnika» za područje Siska. Za prvog predsjednika izabran je dr. Antun Gutchy. U listopadu 1879. godine dr. Gutchy održava u Zagrebu u Zboru liječnika predavanje pod nazivom «Kako se može preranoj ženitbi u Posavini na put stati». Ovaj rad je 1880. godine štampan u Liječničkom vjesniku. Sastanci «Društva liečnika» održavali su se dva puta godišnje, u svibnju i listopadu, sve do 1914. godine, kada Prvi svjetski rat prekida stručni rad. Dr. Gutchy na mjestu predsjednika Podružnice zbora ostaje do 1897. godine , kada ga nasljeđuje dr. Dragutin Barković, obnašajući tu funkciju od 1914. godine. Rad «Društva liečnika» u tijeku rata zamire. Novo razdoblje društvenog rada liječnika u Sisku počinje 20. studenog 1924. godine, kada je ponovo utemeljena Podružnica liječničkog zbora. Za predsjednika je izabran dr. Ante Gutchy mlađi, a za tajnika dr. Ivo Pedišić. Dr. Pedišić sam vodi sve poslove u Podružnici, priprema brojna predavanja, prikaze iz stručne literature, prezentaciju slučajeva. Stručni sastanci se održavaju svaki mjesec, te ih je do 1941. godine održano 170. Od Pedišićevih brojnih prikaza u literaturi treba istaknuti njegov opis simptoma retroperitonealne rupture duodenuma, o čemu je 1930. godine objavio rad u časopisu «Zentralblatt für Chirurgie», što citira i poznati francuski kirurg Henri Mondor u svojoj knjizi «Diagnosics urgents – Abdomen». Rad je objavljen u Liječničkom vjesniku 1961. godine. Rad Podružnice se prekida za vrijeme II svjetskog rata. Nastavljen je u veljači 1946. godine. Za predsjednika Podružnice je izabran prim. dr. Ivo Pedišić, kirurg, i tu dužnost obavlja sve do 1964.godine kada odlazi u mirovinu. |
|||||||||||
|
|
PODRUŽNICA SISAK DANAS | ||||||||||
| Podružnica nastoji oko održanja stručnog i humanitarnog rada. Prosječno
se svake godine održi između 10 i 12 stručnih predavanja, na kojima sudjeluju
liječnici Podružnice svojim radovima i zapažanjima, kao i ugledni predavači
sa zagrebačkih klinika. U prilogu dostavljamo popis stručnih predavanja
održanih u zadnje dvije godine u organizaciji podružnice.
Podružnica je organizirala dvije javne tribine, o spolno prenosivim bolestima i o ovisnostima ( droga, alkohol ), koje je prenosio i lokalni radio. Članovi Podružnice često održavaju predavanja na Radio Sisku, u školama, radnim organizacijama, objavljuju popularno-znanstvene teme na sastancima «Sisačkog tjednika». Ističemo i aktivnosti naših članova u okviru Lige za borbu protiv raka, naročito prim.dr. Željka Matagića i prim.dr. sc. Mirka Tomljanovića. U organizaciji podružnice Hrvatskoga liječničkog zbora Sisak održani su sastanci stručnih sekcija HLZ-a, od 1982. godine do danas održano je deset sekcijskih sastanaka. Sisački liječnici, članovi podružnice su i autori nekoliko knjiga: - prim.dr. Vladimir Čajkovac: «Priručnik o novorođenačkoj žutici»Od društvenih aktivnosti spominjemo da svake godine u veljači Podružnica organizira «Liječnički ples», koji je već postao tradicija. Zalaganjem doc. dr. sc. Janka Mikšića i tadašnjeg predsjednika Podružnice prim.dr. Stjepka Cigita 1975. godine Podružnica je počela izdavati svoj stručni časopis «Medicinski vjesnik», koji je izlazio sve do 1991. godine, kada prestaje izlaziti zbog izbijanja rata. Sve vrijeme glavni urednik časopisa je bio prim.dr.sc.Franko Gugić, infektolog. Časopis je bio unesen u «Current contens» i «Science citation indeks». U 1999. godini smo počeli raditi na novom pokretanju Medicinskog vjesnika. |
|||||||||||
|
|
BIVŠI DUŽNOSNICI SISAČKE PODRUŽNICE HLZ-a KROZ POVIJEST | ||||||||||
|
|||||||||||
|
|
IZ MEDICINSKE PROŠLOSTI
SISKA
I RADA PODRUŽNICE SISAK HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA |
||||||||||
| Na pisanje ovog članka potakla su nas dva vrijedna i značajna datuma.
1998. godine napunilo se 192 godine od osnutka prve bolnice u gradu i 122
godine postojanja Podružnice Hrvatskoga liječničkog zbora. Prva bolnica
otvorena je 02. travnja 1806. godine u dvije adaptirane privatne kuće koje
gradski magistrat otkupljuje za ovu svrhu. Ta prva bolnica, imala je 26
kreveta. Nalazila se u tzv. «Vojnom Sisku» jer je grad sve do sredine 19.
stoljeća bio podijeljen na dvije administrativne jedinice, civilni i vojni
dio; naime do grada na južnoj obali rijeke Kupe pripadao je u Vojnu krajinu.
Poradi blizine Vojne krajine a i niskog podvodnog zemljišta u samom gradu
i okolici, u Sisku je oduvijek akutan problem zaraznih bolesti. Epidemije
su česte. U želji da riješi ovaj problem gradsko poglavarstvo 31. 01. 1839.
godine otvara bolnicu za zarazne bolesti s karantenom, opsega 16 kreveta
također na brdu uz cestu prema Petrinji. Dakle svi zdravstveni objekti
nalazili su se u vojnom dijelu Siska. Naravno da su prekokupski siščani,
kao i stanovnici okolnih naselja, kada je trebalo koristiti usluge bolnice
u vojnom Sisku to ostvarivali uz velike poteškoće u dopremi bolesnika jer
do 1862. godine nije bilo mosta preko Kupe. Zbog toga je stalno tinjala
želja a i potreba da se sagradi ili preuredi neka zgrada za potrebe bolničKe
službe u Trgovištu Sisak ili Civilnom ( starom) Sisku. Tako 20. siječnja
1862. godine donosi se odluka o potrebi gradnje opće javne bolnice. Započeto
je s preuređenjem jedne stambene zgrade iza željezničke pruge ( danas je
Lisinskijeva ulica ). U dvorištu objekta sagrađena je i nova zgrada s 36
bolničkih kreveta. Sve je dovršeno do jeseni 1870. godine. Istovremeno
je uzeta u najam jedna kuća u užem središtu Trgovišta ( današnja ulica
I.K. Sakcinskog ) i preuređena za prvo sisačko porodilište. Imalo je 8
kreveta. Predsjednik odbora za gradnju bolnice i načelnik općine Trgovišta
Sisak, Ivan Napomuk Schmidt ga daje na uporabu ( prvi liječnik rođeni siščanin).
Novoustrojene bolnice u Trgovištu Sisak preuzeli su dr. Hinko Furst, koji
obavlja dužnost ravnatelja i liječnika za unutarnje bolesti i liječnik
– ranarnik Miroslav Mlikovsky « belnice prek štreke» kako su ih siščani
ubrzo nazvali. Porodište vodi liječnik Kusin , specijalista za porođaje
i njegova supruga primalja. Predajom na uporabu bolničkih objekata u Trgovištu
Sisak došlo je do reorganizacije bolničke službe u vojnom Sisku. Prve dvije
zgrade, u sada već zvanoj Petrinjskoj ulici, dobile su drugu namjenu –
u njima je ustrojen prvi sisački starački dom. Tako je na «sisačkom berdu»
ostala bolnica za zarazne bolest. Dana 11. veljače 1874. godine oba Siska
se objedinjuju u jedinstvenu gradsku općinu i kasnije u grad Sisak. Sredinom
19. stoljeća zdravstvo u Sisku je na zavidnom nivou. U vremenu 1862. –
1864. godine dr. Antun Gutchy (stariji) uvodi u praksu eter narkozu i izvodi
nekoliko operacija u eter narkozi. U praksu uvodi pranje ruku u otopini
klornog vapna prije obrade rane. Dr. Miroslav Mlikovsky uz pomoć zagrebačkog
kirurga dr. Josipa Fona uvodi metodu liječenja rana pomoću otopine karbolne
kiseline koja tada nije bila u praksi u mnogim poznatim evropskim bolnicama.
Mlikovski je u sisačku bolnicu uveo i novu metodu liječenja gnojne porebrice
sa zatvorenom drenažom. Dr. Hinko Furst uvodi u sisačkoj bolnici liječenje
reumatičnih oboljenja natrijevim salicilikumom. Dr. Furst je na čelu gradskog
fizikata za suzbijanje zaraznih bolesti. U drugoj polovici 19. stoljeća
grad dostiže najvišu točku svog razvoja. Cvjetaju poslovi, trgovina, veliku
važnost ima riječna luka kao pretovarno mjesto raznih roba na raskrižju
trgovačkih putova između Mađarske i mora, uspostavljena je željeznička
veza sa Zagrebom. Grad se širi, izgrađuju se historicističke građevine,
koje gradu daju prepoznatljiv oblik. Popisom iz 1890. godine Sisak s Capragom
ima više od 8000 žitelja. 1896. godine izgrađena je nova bolnička zgrada
u Petrinjskoj ulici na samom vrhu nekad zvanog «sisačkog berda» i predana
na uporabu 29. prosinca 1896. godine. Bolnička zgrada za ono vrijeme najsuvremenija
u Hrvatskoj imala je 52 bolnička kreveta, dvoranu za operacije, laboratorij
i bolničku ljekarnu. Ravnatelj je dr. Dragutin Barković, prvi poznati kirurg
u Sisku. Uvodi u rad bolnice sve operativne metode koje su primjenjivane
na kirurškim odjelima tadašnjih zagrebačkih bolnica. Te iste godine izvršeno
je prvo operativno odstranjivanje maternice. Električnu rasvjetu bolnica
dobiva 1907. godine
Usporedno s razvitkom medicine dolazi do strukovnog organiziranja liječnika. Zbor liječnika u Zagrebu osnovan je 26.veljače 1874. godine. U prosincu 1874. godine Sisačku booko ocijenjen, o čemu postoji zapis u Spomenici bolnice. Samo dvije godine nakon Zagreba u listopadu 1876. godine osnovano je «Društvo liječnika» područja Siska. Za prvog predsjednika izabran je Antun Gutchy stariji. Dr. Gutchy u listopadu 1879. godine održava u Zagrebu u Zboru liječnika predavanje pod nazivom «Kako se može preranoj ženidbi u Posavini na put stati». Oslikavajući s medicinskog stanovišta teško socijalne prilike u svom kraju, koje dijelom proizlaze iz sklapanja maloljetničkih brakova. Ovaj rad je 1880. godine štampan u Liječničkom vjesniku. Sastanci «Društva liječnika» održavali su se dva puta godišnje u svibnju i listopadu sve do 1914. godine. Prvi predsjednik «Društva liječnika» rodio se 22. svibnja 11831. godine u mjestu Šatava (Moravska). Bio je Čeh porijeklom, ali je prigrlio narod s kojim je živio i za kojeg je radio. Na mjestu predsjednika ostaje do 1897. godine kada predsjednikom postaje dr. Dragutin Barković i na toj funkciji ostaje do 1914. godine. Posebno treba istaknuti njegov stručan rad, te njegov nesebičan i požrtvovan rad u razdoblju od 1914. do 1918. godine pružajući narodu svog kraja u teškim ratnim prilikama zdravstvenu zaštitu. rad «Društva liječnika» u tijeku I svjetskog rata zamire. Novo razdoblje društvenog rada liječnika na području Siska počinje 20.studenog 1924. godine, kada je osnovana službeno Podružnica Zbora liječnika Sisak. Za predsjednika je izabran dr. Ante Gutchy mlađi, a za tajnika dr. Ivo Pedišić. Rad Podružnice doživljava pravi procvat zahvaljujući entuzijazmu, radu, želji za znanjem, samoprijegoru i radnoj energiji dr. Ive Pedišića. Kao mladi tajnik vodi sam sve poslove, priprema brojna predavanja, prikaze iz strane stručne literature, prikaze bolničkih slučajeva. Stručni sastanci se održavaju svakog mjeseca, te ih je do 1941.godine održano 170. Od njegovih brojnih prikaza trebalo bi istaknuti njegovo zapažanje i utvrđivanje simptoma retroperitonealne rupture duodenuma, o čemu je rad objavljen 1930. godine u časopisu «Zentralblatt für chirurgie», što citira i čuveni francuski kirurg Monandor u svih 5 izdanja svoje knjige «Diagnostics urgents – abdomen». Rad je objavljen u Liječničkom vjesniku 1961. godine. Dr. Ivo Pedišić dolazi u Sisak 1924. godine, gdje će provesti sav svoj radni vijek do 1964. godine na kirurškom odjelu bolnice Sisak. 1929. godine učinio je prvu intravenoznu pijelografiju na jugoistoku Europe. Osim što je bio vrstan liječnik bio je i veliki humanist. Tako je 1940. godine objavio članak «Čovječnost u razvoju medicinske nauke», gdje se zalaže za humanost i etičnost u medicini , kritizirajući totalitarne režime što su se tada širili Evropom. Svoje uspomene na dane II svjetskog rata provedene u sisačkoj bolnici opisao je 1962. godine u Liječničkom vjesniku «Humanitarni rad sisačke bolnice 1941 – 1945. godine». Rad Podružnice se prekida za vrijeme II svjetskog rata. Nastavljen je u veljači 1946. godine. Tada je za predsjednika izabran dr. Ivo Pedišić i na toj funkciji ostaje sve do 1964. godine kada odlazi u mirovinu. Od 1964. do 1970. godine predsjednik Podružnice Sisak je dr. Stjepko Cigit, koji aktivno radi i kao član Glavnog odbora HLZ-a u Zagrebu. Osobito uspješno vodi akciju učlanjivanja novih članova. Pedijatar, veoma zaslužan za napredak struke, i sam koautor knjige o prehrani dojenčadi. Tajnik Podružnice od 1962. godine je dr. Željko Matagić, a rizničar dr. Ana Karaga, 1962 – 1974. godine. Od 1970. godine Predsjednik Podružnice Sisak HLZ-a je dr. Željko Matagić, do 1974. godine. Tajnik u tom razdoblju je dr. Ivan Banić. Od 1974. godine predsjednik postaje dr. Zvonimir Kurpes, a zatim dr. Ivan Banić. Tajnik je dr. Zvonimir Zemljak. U daljnjem razdoblju predsjednik je dr. Žarko Ptimac, a tajnik dr. Ivan Hrmić. Zatim dr. Miroslava Zajec, te dr. Ljubica Štimac tajnica, potom dr. Željka Jakolić- Muević predsjednica, a tajnik dr. Zlatko Blažević. Svi dosadašnji čelni ljudi Podružnice HLZ Sisak su svatko na svoj način zaslužni za kontinuirani stručni i humanitarni rad Zbora, te za njegovu afirmaciju. Održani su stručni sastanci s nizom zanimljivih predavanja, kako naših članova, tako i uglednih predavača – gostiju posebice iz nama bliskih zagrebačkih ustanova. U organizaciji Podružnice HLZ Sisak održani su sastanci stručnih sekcija HLZ-a. Navodimo neke od njih: 1. Intersekcijski sastanak kirurga Hrvatske i Slovenija 1982. godine
1. Prim.dr. V.Čajkovac – «Priručnik o novorođenačkoj žutici»Zalaganjem dr. Janka Mikšića i predsjednika Podružnice dr. Stjepka Cigita 1975.godine pokrenuto je izdavanje stručnog glasila Podružnice HLZ Sisak «Medicinski vjesnik». Glavni urednik časopisa postaje dr. Franko Gugić, infektolog, čijom zaslugom ova publikacija dostiže zavidan nivo, te unesena u Current contens i Science citation indeks. Prestao je izlaziti 1991. godine. Ističem da su naši poznati medicinski stručnjaci prof. dr. Ivo Bakran, prof. dr. Prpić, prof. dr. Drobnjak i prof. dr. Čupak, primili posebna priznanja Podružnice HLZ-a Sisak, a rođeni su siščani. U vrijeme domovinskog rata , kada su hrvatski narod i država doživljavali teška razaranja i stradanja u velikosrpskoj agresiji, oplakujući svoje sinove i kćeri ali pokazujući istovremeno zadivljujući zanos, prkos, hrabrost, ustrojnost da budu svoj na svome članovi Podružnice HLZ-a Sisak bili su uz svoj narod. Mnogi od njih prognanih sa svojih ognjišta, a neki se nisu nikad ni vratili nedočekavši Oluju oslobođenja. Sisačka bolnica se nalazi svega 4km od bojišnice. Izuzetnim zalaganjem njenih djelatnika rad se odvija usprkos čestim napadima i razaranjima koja su zadesila bolnicu u više navrata. Najžešći napadi zbili su se u listopadu i studenom 1991.godine kada su stradale zgrade ginekologije, hemodijalize, i očne poliklinike. Usprkos svemu bolnica je funkcionirala neprekidno. Tih ratnih godina zbrinut je golem broj ranjenika, što vojnika s bojišnice, što civila ranjenih u napadima na naselja. U domovinskom ratu iz Podružnice HLZ-a Sisak učestvovalo je u postrojbama Hrvatske vojske 70 članova, među njima i dosta dragovoljaca od prvih dana rata. U tom razdoblju predsjednik HLZ-a Podružnice Sisak bio je dr. Ivan Panjan, a tajnik dr. Ivan Petras- kasnije od 1992. godine do 1997. godine dr. Ivan Jelić. Predsjednik od 1993. do 1997. bio je dr. M.Crnogorac. Rad Podružnice ne prestaje, zadaci su nam obrana domovine i pružanje zdravstvene skrbi u teškim uvjetima . Rad se intenzivira od 1992. godine kroz stručna predavanja i ostale oblike već ranije navedene u izlaganju. Nadam se da će se naći autori koji će zabilježiti i objaviti radove ili knjigu «Sisačko zdravstvo u domovinskom ratu». U ovom prikazu nismo se upuštali u pojedinosti i iscrpno prikazivanje rada, zato molimo sve one vrijedne i doseljene članove Podružnice, čija su se imena često spominjala u tajničkim izvještajima na našim godišnjim Skupštinama, čija su se izlaganja čula na kongresima u zemlji i izvan nje, da nam oproste i da nas ispričaju, a mi im se ovim putem u ime svih liječnika najtoplije zahvaljujemo na uloženom trudu i radu. Hvala! |
|||||||||||